Erva, kći Abdul-Muttalebova

Erva (u značenju “divokoza”), bila je tetka Allahovom Poslaniku s.a.w.s. po ocu. Njen

sin Tulejb primio je Islam, kao i dajdŽa mu Hamza, pa on upita majku zašto i ona ne

učini isto, našto ona odgovori: “Dok vidim kako će postupiti moje sestre. A ti ostani uz

svog dajdŽića, on ti je najpreći da ga podrŽiš.” Sin će joj na to: “Zaklinjem te Allahom

da posvjedočiš njegovo poslanstvo i da nema boŽanstva osim Allaha.”

Erva ga posluša i postade od pomagača Allahova Poslanika u pozivu u Islam.

Tulejb ču kako mušrik po imenu Avf ibn Sabra psuje Allahova Poslanika s.a.w.s., te

uze devinu čeljust i razbi Avfu glavu, i postade prvi koji proli mušričku krv. Na to mu

upitaše majku: “Zar ne vidiš šta ti uradi sin?” A ona će na to: “Najbolji je dan njegova

Života onaj kad stade u odbranu svoga dajdŽića.”

Odoše Kurejšije kod brata joj Ebu Leheba i rekoše mu da je Erva primila Islam,

pa je ode ruŽiti, a ona mu odvrati: “Stani u odbranu svog bratića, pa ako njegovo nadjača,

bit ćeš od odabranih, a ako ne, branio si bratića.” Ali Ebu Leheb će na to: “Ko da mi

moŽemo protiv svih Arapa? On poziva u novu vjeru!”

Erva je potom otišla u HidŽru u Medinu, gdje je dala prisegu Allahovom

Poslaniku. Bila je još Živa kad je preselio na Ahiret.

Safijja, kći Abdul-Muttalebova

Safijja ("odabrana") je bila druga Poslanikova tetka po ocu. Njena mati Hala

("kolut oko mjeseca") bint Vehb bila je Poslanikova tetka po majci.

Safijjin sin Zubejr ("ljepotan") ibn Avvam primio je Islam, na što mu mati reče:

“Budi uz svog dajdŽića, on je najpreći da ga podrŽiš. Allaha mi, da mogu ono što mogu

muškarci, slijedila bih ga i branila.”

Safijja je branila svog bratića u svakoj prilici, i korila brata joj Ebu Leheba kad bi

napadao na Allahova Poslanika s.a.w.s..

Kad je Safijjin brat Hamza primio Islam, spopade ga šejtan po povratku kući i

stade mu došaptavati: “Ti si glavar Kurejšija, zar ćeš slijediti ovog novovjerca i napustiti

vjeru djedovsku? Smrt ti je bolja od tog što uradi!” Hamza se obrati Allahu: “Moj Allahu,

ako je ispravno kako sam postupio, učvrsti mi srce na tomu, a ako nije, izvedi me iz

toga.”

Te noći Hamza nije mogao spavati od šejtanske vesvese. Ujutro srete Safijju koja

se obradova njegovu Islamu, i reče: “Otiđi kod svog bratića i ustraj!” Posluša Hamza

sestru i ode kod BoŽijeg Poslanika, pa mu reče: “O bratiću, muči me to što ne znam

jesam li u pravu, poŽelio sam te slušati!” Uze ga Resululah s.a.w.s. podsjećati i strašiti

DŽehennemom i radovati DŽennetom, te učvrsti Allah vjeru u srcu Hamzinom, pa izjavi:

“Svjedočim da si iskreni, svjedočenjem iskrenim. Pozivaj bratiću u tvoju vjeru, pa tako

mi Allaha, draŽe mi je što nisam na staroj vjeri nego da sve što nebo zasjenjuje meni

pripada.”

I bi Hamza od onih kojima je Allah branio čast Islama. I Safijja primi islam i ode

u HidŽru u Medinu sa sinom Zubejrom.

Saznade Resulullah s.a.w.s. da su Kurejšije krenuli na Medinu skupa sa plemenima s

kojima su u savezu da osvete poraz na Bedru. Ustade Poslanik s.a.w.s. i ispriča ashabima san

koji je usnio: “Vidjeh kravu kako se kolje, i vidjeh oštricu svoje sablje okrnjenu, i uvukoh

ruke pod oklop čvrsti pa ga protumačih da ostanemo unutar Medine, i da se tu branimo

ako napadnu.”

Međutim, grupa ashaba koji nisu učestvovali u bici na Bedru Željeli su dočekati

neprijatelja izvan Medine, a takvog je mišljenja bio i Hamza, kao i Sa’d ibn ’Ubade i

Nu’man ibn Malik. Pošto vidje njihovu upornost, Poslanik s.a.w.s. uđe u kuću i obuče bojnu

opremu. Tada se ashabi pokajaše i rekoše: “Nek bude onako kako ti smatraš da je bolje.”

Ali Resulullah s.a.w.s. ovaj put reče: “Ne priliči Poslaniku s.a.w.s. da skine svoju opremu nakon što

je obukao, dok ne presudi Allah između njega i njegovih neprijatelja.”

Poslanik s.a.w.s. smjesti Ženskinje u utvrdu unutar Medine pored mesdŽida i ostavi sa

njima pjesnika Hassana ibn Sabita.

Neki Jehud se stade peti dok su muslimani bili zauzeti bitkom, ne bili ih se

domogao, pa reče Safijja Hassanu:

-Otiđi i ubi ga!

Ali Hassan odgovori:

-Nisam ja za toga, inače bih bio sa Resulullahom s.a.w.s. u borbi.

Safijja će na to:

-Onda mi pričvrsti sablju za podlakticu!

Potom ode na Jehuda i odrubi mu glavu, a onda reče Hassanu:

-Uzmi je za uši i baci na one Jehude što se penju!

Prepadoše se Jehudi kad pade glava među njih, i pobjegoše govoreći: “Mislili smo

da Muhammed nije ostavio nikoga da čuva Žene.”

Bitka na Uhudu je počela pobjedom muslimana, ali kad odred koji je čuvao

uzvišicu i kojem je Resulullah s.a.w.s. naredio da ni po koju cijenu ne napuštaju svoga mjesta

vidje da je neprijatelj u bijegu, pođe napuštati poloŽaj da bi učestvovali u podjeli plijena,

pa to iskoristi Halid ibn Velid i udari na muslimane s leđa i preokrenu tok bitke. Neki

stadoše bjeŽati prema Medini, gdje ih dočeka Safijja s kopljem u ruci, udarajući ih po

licima: “Zar ste pobjegli ostavivši Resulullaha s.a.w.s.?”

Njen brat Hamza bješe ubijen od strane roba Vahšija kojem je Ebu Sufjanova

Žena Hind bila obećala slobodu ako ubije Hamzu, kako bi osvetila smrt svoga oca i braće

na Bedru.

Vahši nije učestvovao u borbi, već je samo vrebao pogodan tren da pogodi Hamzu

kopljem. Onda dođe Hind i pojede Hamzinu dŽigericu.

Safijja dođe na Uhud nakon borbe, čuvši da joj je brat poginuo i da je izmrcvaren

nakon smrti. Kad je spazi Resulullah s.a.w.s., reče sinu joj Zubejru da je spriječi od pogleda na

unakaŽeno bratovo truplo. Kad ču Safijja od sina što mu je naredio Resulullah s.a.w.s., reče:

“Zbog čega? Saznala sam da su ga unakazili, ali to je radi Allaha. Strpićemo se i nagradi

se od Allaha nadati.” Kad ču Allahov Poslanik s.a.w.s. od Zubejra što mu mati kaŽe, reče mu

da joj dopusti vidjeti bratovo tijelo, a ona zadovi od Allaha za svog brata oprosta.

Kad ču Resulullah s.a.w.s. što se zbi sa Jehudijom u utvrdi, nasmija se toliko da mu se

očnjaci ukazaše, i dodijeli Safijji dio ratnog plijena kojeg dobiše muškarci.

Kad krenuše muslimani na utvrđene Jehude u Hajberu, krenu i Safijja. Pred borbu

izazva Jehudija po imenu Merhab ko mu smije izaći na mejdan, pa izađe Zubejr. Safijja

reče Allahovom Poslaniku s.a.w.s.Halida, kći Esvedova

Halidin otac El-Esved bio je bratić Poslanikove majke Amine.

Jednom nađe Resulullah s.a.w.s. kod Aiše nepoznatu Ženu kako klanja, pa upita Aišu o

kome se radi. “Tvoja rodica s majčine strane, Halida bintul-Esved”, odgovori Aiša.

“Slava je Allahu Koji izvodi Žive iz mrtvog”, na to će Resulullah.

Halidin je otac, naime, ostao nevjernikom. Po primanju Islama, Halida učini

HidŽru u Medinu, gdje je učinila prisegu Resulullahu s.a.w.s.. Bila je izuzetne ljepote, a

oŽenio je Abdullah ibnul-Erkam.