Učiniti svijest o smrti lijepom

Učiniti svijest o smrti lijepom znači svjesno doseći stupanj zrelosti na kojemu negativni aspekti jastva (nefs) mogu biti uništeni, a sve na osnovu hadisa: "Umri prije nego li ti smrt dođe!"
Osoba takve zrelosti dospijeva bliže svome Stvoritelju, dok svi čulni prohtjevi gube svoju moć. Tako osoba uživa slaveći Boga, i bivajući ljubazna u ophođenju s ljudima. Njena duša počinje uživati u približavanju svome Gospodaru. Stoga je hazreti Mevlana (Dželaluddin Rumi) period prije negoli je kušao užitak bliskosti s Allahom oslovio sa hamdim - bijah nezreo, period motrenja Božanskih užitaka sa pishtim – sazrjeh, a period otkrovenja manifestacija tajni univerzuma sa yandim – pregorjeh.
Ove oslovljenosti manifestacija su truda uloženoga na putu ka Allahu. Iako puteva koji do Njega vode ima «onoliko koliko je dahova svih bića», najbolji način dolaska do Allaha jeste faqru fena. Faqru fena znači otklanjanje ega i svega drugoga, izuzev Allaha, iz srca i duše, a što nastaje kao posljedica Božanske ljubavi. To je činjenje svijesti o smrti lijepom, na osnovu citiranoga hadisa, nestajanjem pred Allahom, odnosno, drugim riječima, predavanjem vječnosti. No, postizanje otkrovenja manifestacija tajni moguće je jedino ispunjavanjem slijedećih uvjeta:

2. Mekami - duhovne postaje

1) Tevba (pokajanje) Grijesi uzrokovani su snagama poput neznanja, požude, umišljenosti, ljutnje, mržnje, slijepe ambicije, ljubomore i rasipništva. Oni su koprena između čovjeka i njegova Stvoritelja. Ako osoba postane svjesna sebe bit će uznemirena grijehom koji je počinila. Skrivena žar krijeposti probudit će se u srcu. Srce pronaći će mir u Allahu lijevajući suze s velikim žalom i tugom. Tuga i žal su tevba. To je povratak ka Gospodaru – voljni povratak Allahu prije negoli smrt dođe, budući je smrt iznenadni dolazak k Njemu. Drugim riječima, tevba je uklanjanje koprene između čovjeka i Allaha žaljenjem.
Primjer ovoga je primjer mutnoga lika u prljavome ogledalu. Da bi se ogledalo vidjelo treba biti izglačano čistom čohom. Sve oblasti tesavvufa govore o prvoj stvari koju osoba mora uraditi – iskanje oprosta od Allaha (istigfar). To je poput prve čestice «La» u Kelimei šehadetu; nužno je ukloniti svaku negativnost i pripremiti se za stvarno viđenje. Stoga je istigfar nužnost za svakoga iskrenoga molitelja. Hazreti Mevlana je rekao: «Traži oprost od Allaha srcem punim žaljenja i vlažnim očima, jer cvijeće uspijeva u vlažnoj zemlji.» 
2) Zuhd (samoodricanje)  Zuhd znači osloboditi srce od ovozemne raskoši, užitaka, i položaja. Štaviše, smrt sama po sebi oduzima sve to, u trenu. Zuhd stvarno znači odricanje, a posebno od bogatstva i užitaka prije nego što smrt dođe. Ljudska moć shvaćanja, smještena između drhata dvije dimenzije – rođenja i smrti, ne može napustiti svijet sjenki, poput djeteta koje ne može ostaviti svoje igračke, i uputiti se ka svijetu realnosti, izuzev ako postigne stvarno razumijevanje Svijeta Ovoga i Drugoga Svijeta, i svoja ponašanja uskladi prema tim spoznajama. Mudrac opisuje Ovaj Svijet kao seiri bedai mudraca, tj. kao učenje lekcije. Drugi Ovaj Svijet shvaćaju kao prežderavanje  i odavanje strastima. 
3) Tevekkul (oslanjanje na Allaha) Riječ je o traženju utočišta kod Allaha i pokoravanje Njemu prije smrti. Vjerovanje i predavanje Allahu znači zadobivanje svijesti kako uzroci nemaju utjecaja. Postupajući tako postaje jasno da ako uzrokujući čin nije u skladu sa Allahovom Voljom – doživjet će se neuspjeh. Smrt je istinsko razumijevanje uzročnosti i sudbine. Allah uzvišeni je rekao: «I ko se osloni na Allaha, On mu je dosta!»(Kur'an, Razvod braka, ajet 3.)
Onima čija su srca puna ljubavi prema Allahu, tevekkul znači vjerovanje i pokoravanje samo Allahu. Allah uzvišeni upitao je Musaa, alejhisselam, za štap u njegovoj ruci, i naredio mu da ga baci, jer štap bijaše sprečavao zadobivanje punoga povjerenja u Allaha, pružajući osjećaj samodostatnosti. Allah je rekao: «'I na Allaha se, ako ste vjernici, vi oslonite!'» (Kur'an, Trpeza, ajet 23.) Tevekkul ne znači ignoriranje predostrožnosti i napora, naprotiv, oslanjanje na njih pokoravanje je Allahovoj moći.
Vatra nije sagorjela Ibrahima, alejhisselam, uslijed njegovoga tevekkula i pokornosti Allahu, jer kada Ibrahim, alejhisselam, otkri svoj istinski tevekkul, Allah naredi vatri: «'Vatro, budi hladna i spas za Ibrahima!'» (Kur'an, Vjerovjesnici, ajet 69.) Konsenkventno, tevekkul znači sposobnost bivanja pokornim Allahu voljno, prije negoli smrt dođe ne pitajući. Hazreti Mevlana reče, kao da ispituje naš tevkkul i pokornost: «Otkrij imašli Ibrahimove, alejhisselam, kvalitete kod sebe. Jer, vatra prepoznaje one koji se Allahu pokore poput Ibrahima, alejhisselam, i njih ne gori.»
4) Kanaat (zadovoljstvo) Znači ne željeti više od potrebnoga. Prinudno «zadovoljstvo» doći će smrću. Jedini lijek za bolesnu ljubomoru i slijepu ambiciju jeste zadovoljstvo duha, jer nebeske dragocjenosti koje zadovoljstvo daje kraja nemaju. Stoga je Poslanik, alejhisselam, rekao: «Zadovoljstvo je riznica koja se ne iscrpljuje.» Istinsko mjerilo zadovoljstva jeste stanje bivanja zadovoljnom/zadovoljnim Božanskom odredbom. I ne biti ljubomoran na one koji posjeduje više nečega. Slast bivanja bogatoga srca jedino zadovoljstvom može biti posvjedočeno. Princip vjere jeste vjerovanje da je podržavanje života predodređeno Božanskom Voljom. Postaje jasno da su slijepa ambicija i pohlepa ružne stvari a istodobno i nelogične. Zadovoljstvo je jedini Božanski lijek koji sve bolesti izliječiti može. Jedino s moći zadovoljstva moguće je osloboditi se pogubnosti usmjeravanja pažnje ka nepotrebnome bogaćenju iz čega ustvari proizilazi bijeda.
5)Uzlet (osamljivanje) Uzlet je uvjet u religijskome nastojanju ka postizanju vrhunca. No, kako se društveni život ne bi remetio, kod većine ljudi nije riječ o samoći već prije o sposobnosti realiziranja osamljivanja usred grupe, odnosno osamljivanje srcem od ovozemnih veza i usmjeravanje ka Allahu. Ipak, neke evlije prakticiraše uzlet kao stvarno osamljivanje, no to nije remetilo život zajednice budući je riječ o malome broju osoba. To je poseban slučaj. No, općenito gledano, uzlet ne znači povlačenje iz života zajednice. Naprotiv, to je bivanje samim u skupini, odnosno bivanje s Allahom u grupi. Bivanje s Allahom u Božanskim manifestiranjima, prijenegoli se bude samovalo u grobu. Smrt je izvanvoljno osamljivanje. 
6) Zikr (sjećanje) Manifestiranje prosvjetljenja ide ukorak s mahabbom (Božanskom ljubavi). Mahabba može biti realizirana produbljivanjem zikra u srcu i u mislima. Smirivanje ljubavi u srcu i u mislima jedino je moguće sjećanjem. Što se više sjećamo Allaha, više Ga i volimo. Najefektnije od svih Imena Boga dragoga, a kao izvor prosvjetljenja, jeste Allah (tzv. Lafzi Dželal). Zbog njegove moći, duhovnome putniku (salik) preporučuje se kontinuirano zazivanje ovoga Imena, nakon činjenja istigfara. Sjećanje na Allaha uzrokuje napredak u ljubavi prema Allahu (muhabbetullah). Drugim riječima, što je zikr veći i iskreniji veća manifestiranja će se postići. Smještanjem sjećanja na Allaha u srce, porast će manifestiranja robovanja kod osobe koja vjeruje. Ajet veli: «A doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom spomenu!»(Kur'an, Grmljavina, ajet 28.) Pjesnik Nizami opisuje one koji nisu u robovanu Allahu, već su pod kontrolom svoga ega na slijedeći način: «Slasti ovozemnoga života su kao češanje ruke. Prvi potezi češanja prijatni su, no, na kraju zaboli ruka.» 
7) Tevedždžuh (sklonost) Tevedždžuh znači ignorirati sve primamljive pozive, jedino prihvatiti Allahov zov. Ustvari, smrt sama po sebi ovo realizira. U stvarnosti, pobožan čovjek ne može žudjeti za nečim ili nekim više nego za Allahom. Čak niti jedan tren on ne smije biti nesvjestan (gafil) Njegova prisustva. Istinska sreća je u pokoravanju i ljubljenju isključivo Allaha i pristajanjem uz Njega sve dok je čovjek živ.
8) Sabur (strpljenje) Sabur je pokoravanje Allahu kroz tihu borbu sa događajima/doživljajima koji su nepoželjni i bolni, ne mjenjajući, pri tome, ravnotežu između unutanjih i izvanjskih kvaliteta. Upravo grob bit će mjesto prisilnoga iskazivanja strpljenja. Da bi se stvari s kojima osoba treba biti strpljiva lakše prebrodile, čovjek mora sebe okititi osobinama poput darežljivosti, pažljivosti, poniznosti, čednosti, zadovoljstva, suosjećanja, milosti, ljubaznosti i tolerancije. Veoma je važno biti strpljiv sa svim onim što čovjeka dijeli od Allahova zadovoljstva. Stoga je u suri Junus, ajet br. 109., rečeno: «Ti slijedi ono što ti se objavljuje i strpljiv budi dok Allah presudu ne donese. A On je sudija najbolji!»
9) Murakaba (kontemplacija) Murakaba znači sve (dolaskom na Ovaj Svijet darovane) moći ostaviti na stranu. Ustvari, to ja pravo značenje smrti. Murakaba je izbivanje od grijeha osjećanjem Božanskoga promatranja u svakome trenu. Niti jedno stvorenje ne može biti otrgnuto od Njegovoga posjedovanja. Niko ne može pobjeći od smrti i proživljenja. Bivanje i uništenje, smrt i život, smrtnost i besmrtnost, uvijek su međusobno povezani. Svaki tren, hiljade beba se rađa, i svaki tren hiljade ljudi umire. Svaki tren, dok je mnoštvo nesvjesnih ljudi opijeno Ovim Svijetom, mnoštvo pobožnih ljudi u stanju su poniznosti i i traženja utočišta kod Allaha. Grob, posljednja stanica Ovoga Svijeta, sviju čeka. Sve na svijetu Njegovo je vlasništvo, Njegova imovina i Njegova odredba. Da bi osoba povećala svoje robovanje Allahu, bitno je da postane svjesna ovoga prije smrti. S ovim saznanjem i činjenicom da se čovjek može okrenuti Allahu, izrečen je hadis: «Ko spozna sebe spoznao je i svoga Gospodara.» 
10) Tefekkuri mevt (razmišljanje o smrti) Svijet je škola vjere, a smrt je zakon prolaznosti. Hazreti Mevlana je rekao: «Umri eda bi živjeo.» Obnova srca moguća je isključivo odricanjem od osjetila. Poslanik, alejhisselam, je rekao: «Sjećaj se smrti, to ubija sve ugodnosti.» Tefekkuri mevt jeste sjećanje smrti prije njenoga iznenadnoga ozbiljenja. Svaki nišan jeste savjetnik tišinom i kazivač jezikom smrti. Razlog zašto su greblja unutar gradova, u neposrednoj blizini puteva i u baščama jeste upravo sjećanje na smrt. Akoli se čovjek odrekne osjetilnosti, Allah uzvišeni oživit će ga brižno i sigurno mu pomoći: «Zar je onaj koji je mrtvac bio, pa ga Mi oživili, i dali mu svjetlo da se s njime među svijetom kreće, kao i onaj koji u tminama bludi i iz njih ne izlazi?! Eto tako, nevjernicima se čini lijepim ono što rade.» (Kur'an, Stoka, ajet 122.) Poslanik, alejhisselam, rekao je: «Pazite na pronicljivost mu'mina (vjernika), jer on gleda Allahovim svjetlom!»

Reci mom Ummetu!-www.islam-iman.com

ODBRANA ČASTI ALLAHOVOG POSLANIKA

Erva, kći Abdul-Muttalebova

Erva (u značenju “divokoza”), bila je tetka Allahovom Poslaniku s.a.w.s. po ocu. Njen

sin Tulejb primio je Islam, kao i dajdŽa mu Hamza, pa on upita majku zašto i ona ne

učini isto, našto ona odgovori: “Dok vidim kako će postupiti moje sestre. A ti ostani uz

svog dajdŽića, on ti je najpreći da ga podrŽiš.” Sin će joj na to: “Zaklinjem te Allahom

da posvjedočiš njegovo poslanstvo i da nema boŽanstva osim Allaha.”

Erva ga posluša i postade od pomagača Allahova Poslanika u pozivu u Islam.

Tulejb ču kako mušrik po imenu Avf ibn Sabra psuje Allahova Poslanika s.a.w.s., te

uze devinu čeljust i razbi Avfu glavu, i postade prvi koji proli mušričku krv. Na to mu

upitaše majku: “Zar ne vidiš šta ti uradi sin?” A ona će na to: “Najbolji je dan njegova

Života onaj kad stade u odbranu svoga dajdŽića.”

Odoše Kurejšije kod brata joj Ebu Leheba i rekoše mu da je Erva primila Islam,

pa je ode ruŽiti, a ona mu odvrati: “Stani u odbranu svog bratića, pa ako njegovo nadjača,

bit ćeš od odabranih, a ako ne, branio si bratića.” Ali Ebu Leheb će na to: “Ko da mi

moŽemo protiv svih Arapa? On poziva u novu vjeru!”

Erva je potom otišla u HidŽru u Medinu, gdje je dala prisegu Allahovom

Poslaniku. Bila je još Živa kad je preselio na Ahiret.

Safijja, kći Abdul-Muttalebova

Safijja ("odabrana") je bila druga Poslanikova tetka po ocu. Njena mati Hala

("kolut oko mjeseca") bint Vehb bila je Poslanikova tetka po majci.

Safijjin sin Zubejr ("ljepotan") ibn Avvam primio je Islam, na što mu mati reče:

“Budi uz svog dajdŽića, on je najpreći da ga podrŽiš. Allaha mi, da mogu ono što mogu

muškarci, slijedila bih ga i branila.”

Safijja je branila svog bratića u svakoj prilici, i korila brata joj Ebu Leheba kad bi

napadao na Allahova Poslanika s.a.w.s..

Kad je Safijjin brat Hamza primio Islam, spopade ga šejtan po povratku kući i

stade mu došaptavati: “Ti si glavar Kurejšija, zar ćeš slijediti ovog novovjerca i napustiti

vjeru djedovsku? Smrt ti je bolja od tog što uradi!” Hamza se obrati Allahu: “Moj Allahu,

ako je ispravno kako sam postupio, učvrsti mi srce na tomu, a ako nije, izvedi me iz

toga.”

Te noći Hamza nije mogao spavati od šejtanske vesvese. Ujutro srete Safijju koja

se obradova njegovu Islamu, i reče: “Otiđi kod svog bratića i ustraj!” Posluša Hamza

sestru i ode kod BoŽijeg Poslanika, pa mu reče: “O bratiću, muči me to što ne znam

jesam li u pravu, poŽelio sam te slušati!” Uze ga Resululah s.a.w.s. podsjećati i strašiti

DŽehennemom i radovati DŽennetom, te učvrsti Allah vjeru u srcu Hamzinom, pa izjavi:

“Svjedočim da si iskreni, svjedočenjem iskrenim. Pozivaj bratiću u tvoju vjeru, pa tako

mi Allaha, draŽe mi je što nisam na staroj vjeri nego da sve što nebo zasjenjuje meni

pripada.”

I bi Hamza od onih kojima je Allah branio čast Islama. I Safijja primi islam i ode

u HidŽru u Medinu sa sinom Zubejrom.

Saznade Resulullah s.a.w.s. da su Kurejšije krenuli na Medinu skupa sa plemenima s

kojima su u savezu da osvete poraz na Bedru. Ustade Poslanik s.a.w.s. i ispriča ashabima san

koji je usnio: “Vidjeh kravu kako se kolje, i vidjeh oštricu svoje sablje okrnjenu, i uvukoh

ruke pod oklop čvrsti pa ga protumačih da ostanemo unutar Medine, i da se tu branimo

ako napadnu.”

Međutim, grupa ashaba koji nisu učestvovali u bici na Bedru Željeli su dočekati

neprijatelja izvan Medine, a takvog je mišljenja bio i Hamza, kao i Sa’d ibn ’Ubade i

Nu’man ibn Malik. Pošto vidje njihovu upornost, Poslanik s.a.w.s. uđe u kuću i obuče bojnu

opremu. Tada se ashabi pokajaše i rekoše: “Nek bude onako kako ti smatraš da je bolje.”

Ali Resulullah s.a.w.s. ovaj put reče: “Ne priliči Poslaniku s.a.w.s. da skine svoju opremu nakon što

je obukao, dok ne presudi Allah između njega i njegovih neprijatelja.”

Poslanik s.a.w.s. smjesti Ženskinje u utvrdu unutar Medine pored mesdŽida i ostavi sa

njima pjesnika Hassana ibn Sabita.

Neki Jehud se stade peti dok su muslimani bili zauzeti bitkom, ne bili ih se

domogao, pa reče Safijja Hassanu:

-Otiđi i ubi ga!

Ali Hassan odgovori:

-Nisam ja za toga, inače bih bio sa Resulullahom s.a.w.s. u borbi.

Safijja će na to:

-Onda mi pričvrsti sablju za podlakticu!

Potom ode na Jehuda i odrubi mu glavu, a onda reče Hassanu:

-Uzmi je za uši i baci na one Jehude što se penju!

Prepadoše se Jehudi kad pade glava među njih, i pobjegoše govoreći: “Mislili smo

da Muhammed nije ostavio nikoga da čuva Žene.”

Bitka na Uhudu je počela pobjedom muslimana, ali kad odred koji je čuvao

uzvišicu i kojem je Resulullah s.a.w.s. naredio da ni po koju cijenu ne napuštaju svoga mjesta

vidje da je neprijatelj u bijegu, pođe napuštati poloŽaj da bi učestvovali u podjeli plijena,

pa to iskoristi Halid ibn Velid i udari na muslimane s leđa i preokrenu tok bitke. Neki

stadoše bjeŽati prema Medini, gdje ih dočeka Safijja s kopljem u ruci, udarajući ih po

licima: “Zar ste pobjegli ostavivši Resulullaha s.a.w.s.?”

Njen brat Hamza bješe ubijen od strane roba Vahšija kojem je Ebu Sufjanova

Žena Hind bila obećala slobodu ako ubije Hamzu, kako bi osvetila smrt svoga oca i braće

na Bedru.

Vahši nije učestvovao u borbi, već je samo vrebao pogodan tren da pogodi Hamzu

kopljem. Onda dođe Hind i pojede Hamzinu dŽigericu.

Safijja dođe na Uhud nakon borbe, čuvši da joj je brat poginuo i da je izmrcvaren

nakon smrti. Kad je spazi Resulullah s.a.w.s., reče sinu joj Zubejru da je spriječi od pogleda na

unakaŽeno bratovo truplo. Kad ču Safijja od sina što mu je naredio Resulullah s.a.w.s., reče:

“Zbog čega? Saznala sam da su ga unakazili, ali to je radi Allaha. Strpićemo se i nagradi

se od Allaha nadati.” Kad ču Allahov Poslanik s.a.w.s. od Zubejra što mu mati kaŽe, reče mu

da joj dopusti vidjeti bratovo tijelo, a ona zadovi od Allaha za svog brata oprosta.

Kad ču Resulullah s.a.w.s. što se zbi sa Jehudijom u utvrdi, nasmija se toliko da mu se

očnjaci ukazaše, i dodijeli Safijji dio ratnog plijena kojeg dobiše muškarci.

Kad krenuše muslimani na utvrđene Jehude u Hajberu, krenu i Safijja. Pred borbu

izazva Jehudija po imenu Merhab ko mu smije izaći na mejdan, pa izađe Zubejr. Safijja

reče Allahovom Poslaniku s.a.w.s.Halida, kći Esvedova

Halidin otac El-Esved bio je bratić Poslanikove majke Amine.

Jednom nađe Resulullah s.a.w.s. kod Aiše nepoznatu Ženu kako klanja, pa upita Aišu o

kome se radi. “Tvoja rodica s majčine strane, Halida bintul-Esved”, odgovori Aiša.

“Slava je Allahu Koji izvodi Žive iz mrtvog”, na to će Resulullah.

Halidin je otac, naime, ostao nevjernikom. Po primanju Islama, Halida učini

HidŽru u Medinu, gdje je učinila prisegu Resulullahu s.a.w.s.. Bila je izuzetne ljepote, a

oŽenio je Abdullah ibnul-Erkam.

Definicija Fikha i podjela njegovih propisa

Definicija Fikha i podjela njegovih propisa

Fikh je nauka koja proučava islamsko zakonodavstvo, proizašlo iz Objave koja jedostavljena posljednjem Allahovom Poslaniku Muhammedu. Ta nauka ocjenjuje sve postupke punoljetnih ljudi sa šerijatskog gledišta i određuje da li se neko djelo, po vjerskim propisima, mora ili ne mora, smije ili ne smije činiti, je li ga slobodno činiti, ili je neko djelo pohvalno iliru‘no raditi. (520)

Fikhski propisi dijele se na:

1.fard - to je ono što je Allah strogo i jasno naredio, i za čije se izvršenje zaslužuje nagrada, a za neizvršenje kazna. Fard se dijeli na:

a) fardi - ajn - to su strogo naređene radnje svakom šerijatski punoljetnom muslimanu imuslimanki lično, kao što je npr. pet dnevnih namaza;

b) fardi - kifaje - jesu radnje koje su obavezni izvršavati neki među muslimanima, i ako jedan broj obaveznika tu dužnost izvrši, sa drugih je skinuta odgovornost. Ali ako to niko ne izvrši, svi će biti grješni. Primjer za fardi kifaje jeste dženaza - namaz;

2.vadžib su radnje koje je Allah, Dželleša`nuhu, naredio da se čine, ali manje strogom ili manjejasnom naredbom nego što je farz, za čije se izvršenje zaslu‘uje nagrada, a za neizvršenjekazna; kao što je sadekatul - fitr; (521)

3.sunnet ili mendub su djela koja je Resulullah radio i preporučivao da se rade i za čijese izvršenje zaslužuje nagrada, a za izostavljanje nema kazne (522), osim kad se u cijelosti svjesno zanemari. Sunneta imamo dvije vrste:

a) muekkede (pritvrđeni) - a to su djela koja je Poslanik redovno radio, te bismo zbog toga i mi trebali da ih radimo; kao što je sabahski, podnevski akšamski i jacijski sunnet poslije farza te podnevski prije farza;

b) gajru muekkede (nepritvrđeni) - a to su djela koja je Poslanik ponekad izostavljao, kao što je ikindijski sunnet; (523)

4.mubah su djela koja nisu ni naređena ni zabranjena i čijim se radom ne zaslužuju nagrada niti kazna; kao što je jelo, piće, hodanje itd. Međutim, ako se ovakva dijela čine sa lijepim nijjetom, zaslužit će se nagrada. Naprimjer, ako čovjek hoda sa nijjetom da ide u džamiju, onda će imati nagradu za svaki učinjeni korak, a ako se uputio na mjesta gdje će činiti grijehe, to hodanje postaje zabranjenim;

5.mekruh su radnje koje je pokuđeno činiti. Dijeli se na dvije vrste:

a) mekruh tahrimen - a to je ono što je zabranjeno raditi i čiji počinitelj zaslužuje kaznu, ali njegova zabrana nije jasna kao kod harama; kao što je slučaj sa prosidbom djevojke koja je već zaručena;

b) mekruh tenzihen - jeste ono što je ru‘no i pokuđeno raditi, i čija radnja se ne kažnjava, kao npr: jedenje lijevom rukom; (524)

6.haram su djela koja je Allah, Dželleša`nuhu, strogo zabranio, i čiji počinitelj zaslužuje kaznu. Tuspada zinaluk (blud), pijenje alkohola, kockanje, laž, potvora, ubistvo, itd.

Često se mogu čuti riječi „Nemam sreće“, a one su, uistinu, velike i ne pridaje im se pažnja. Kada bi se pomiješale sa vodom mora, zamutile bi ga.
Kako, Allahov robe, kad ti je tvoj Gospoadr dao blagodati koje se ne mogu pobrojati? Zar te nije stvorio zdravog i ispravnog? Zar te nije dao sve pogodnosti? Najbolja blagodat koju uživaš je uputa i odabir za istinu. Kako onda možeš negirati Allahove blagodati koje su ti date? Ove riječi ukazuju da rob nije spoznao sebe, a ni svoga Gospodara. Nalaziš ga u mnogobrojnim blagodatima, a on govori: „Moja nedaća je golema i ni u čemu nemam sreće. Sva vrata su mi zatvorena. Ja sam u stalnom očaju. U životi nikad dobra ne vidjeh, niti mislim da ću ikad više dobra vidjeti, zato što nemam sreće!?“

Plači nad sobom, siromahu, jer si sebe zapostavio! Zaboravio si svoga Gospodara izgovarajući ove velike riječi. Gospodar ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti. On nas ne zadužuje osim onim što ne možemo podnijeti. On je Milostiv, Samilostan. On je prema tebi milostiviji nego što si ti sam prema sebi milostiv. Znaj, da dobro koje nas snađe isključivo dolazi od Allaha, a zlo koje nas je snašlo, koje nas snalazi i koje će nas snaći, je zbog naših loših postupaka, tj. zbog onoga što su stekle naše ruke. I pored toga, Allah mnogo oprašta. Sagledaj sam sebe i vidjet ćeš da sebi činiš nepravdu nepokornošću svome Gospodaru, ili zato što grijehe činiš, pa te je Allah radi njih kaznio.

Preporučujem ti sljedeće:

1. Tragaj za Allahovim blagodatima koje ti je podario i budi uvjeren da ih nećeš pobrojati, pa Mu zahvali na njima. Zahvalom na blagodatima naš Gospodar još daje više više blagodati: „Ako budete zahvaljivali, Ja ću vam još više dati.“ Ako rob ne poznaje Allahove blagodati i ne zahvaljuje Mu, kako će poželjeti da mu Allah uveća te blagodati, obilje, i da od njega odbije zlo.

2. Što više traži oprosta za svoje grijehe. Mi danju-noću, javno i tajno, činimo nepokornost svome Gospodaru. Traženjem oprosta Allah oprašta grijehe i daje ti ovosvjetske i onosvjetske blagodati. Hvala Allahu, pa On oprašta grijehe, a i to je velika blagodat! Samo zamisli šta bi bilo kada Allah ne bi opraštao grijehe.

3. Pokaj se Allahu zbog riječi koje su oprečne zadovoljstvu Njegovom odredbom i suprotne tvom znanju da je Allah Mudar, da ne čini nepravdu, da je zabranio nepravdu Sebi. Ove riječi - „Nemam sreće“ -  predstavljaju direktni izazov Allahove srdžbe.

4. Moli Allaha, jer dova mijenja odredbu. Umjesto da se srdiš na Allaha, moli Ga da od tebe odagna belaj. Hvala Allahu, pa je On blizu, odaziva se i sve čuje. On je obećao, a Njegovo obećanje je istinito, kada je rekao: „Zovite Me, Ja ću vam se odazvati.“

5. Znaj da lažeš na Allaha kada kažeš da nemaš sreće, tj. slagao si na Onoga koji ti je dao nepobrojive blagodati.

6. Znaj da je moguće da sebe vidiš u nesreći i zlu. Međutim, i to je dobro za tebe. Allah zna, a ti ne znaš. „Možda nešto prezirete, a ono je dobro za vas,  a možda nešto volite, a ono je zlo po vas.“

7. Tvoje riječi „Nemam sreće“ direktno govore da nemaš lijepo mišljenje o Allahu. Naš Gospodar kaže: „Ja se prema Svome robu ophodim prema njegovom mišljenju o Meni, pa neka Moj rob misli o Meni što želi.“ Imaš ružno mišljenje o Allahu iz nekoliko aspekata, zato se poboj za sebe zbog riječi koje govoriš i znaj da je tvoja nedaća ogromna. Plači nad sobom i traži oprosta od Allaha.

 Allahu, Tebi pripada zahvala na svim vidljivim i nevidljivim blagodatima. Ja ti ne mogu iznijeti potpunu zahvalu, a Ti si onakav kako si Sebe pohvalio. Tebi pripada zahvala na islamu, Tebi pripada zahvala na imanu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan i Tebi pripada zahvala kada budeš zadovoljan.

SAVJET DUSI

-Čuvaj se zla svoje duše(nefsa), jer te nijedna nedaća nije snašla, a da je nije izazvala tvoja duša. Nikada sa dušom nemoj sklapati mir! Tako mi Allaha, onaj ko ne ponizi svoju dušu nije joj pokazao nikakve počasti, niti ju je uzdigao onaj koje nije prizemljio, niti  ju je odgojio onaj ko je nije salomio, niti ju je odmorio onaj ko je nije umorio, niti ju je osigurao onaj ko je nije zastrašio, niti je obradovao onaj ko je nije rastužio!

-Slavljen neka je Allah Uzvišeni! Tvoja vanjština okićena je odjećom bogobojaznosti, ali tvoja je nutrina poput zemljanog vrča u kojem senalazi vino strasti. Kako god ugladiš i namjestiš vanjštinu, ispod odjeće zaudara smrad vina; od tebe se udalje istinoljubljivi, a okruže te grješnic i pokvarenjaci!

-Dok se predaješ ibadetu u kutu džamije, prilazi ti lopov strasti i primjećuje da ga ne odgoniš. On će bit uz tebe pokušavajući da te odvrati od dobra sve dok  te ne izvede iz dzamije!

-Budi iskren u onome što tražiš i za čim žudiš, jer pomoć uskoro stiže!

-Neki se čovjek obratio Ma'rufu, rekavši:“Poduči me iskazivanju ljubavi!“ Ovaj mu reče: „Ljubav se postiže podučavanjem!

                    To je čežnja da se sretneš s Onim Koga voliš,

                    Od  smrti je ona gorča kad ljubav ne izrodi!“

-Nije čudno da vjernici Njega Uzvišenog vole:“...i koji Njega vole!“, ali je čudno i divota prava da On, Uzvišeni, voli njih:“...koje On voli! (Ja-Sin,26)

-Nije čudno da siromah prosjak voli dobročinitelja koji mu udjeljuje, ali je čudno da dobročinitelj voli tog siromaha!

Ibn Kajjim el Dževzijje

25 godina u kaburu

Mejit u kaburu prođe kroz nekoliko faza u vremenu od 25 godina. U prvoj noći tijelo počne da truhne oko trbuha i spolnog organa. Subhanallah, stomak i spolni organ su nešto najbitnije čovjeku u njegovom životu, i veoma mnogo se trudi se da zadovolji potrebe i jednog i drugog, a, kojeg li apsurda, ovo dvoje će mu uništiti život i na ovom i onom svijetu, udaljit će ga od Allaha, a prvi će se raspasti. 

Nakon toga tijelo poprima zelenu boju. I to nakon što se uljepšavalo, koristeći različita kozmetička sredstva, ovaj put će se zadovoljiti samo sa jednom bojom po cijelom tijelu.
Drugi dan počinju se raspadati ostali unutrašnji organi: jetra, pluća, crijeva...
Treći dan, iz tijela se počne osjećati neugodan vonj.
Nakon prve hefte, tijelo se počinje nadimati, što je posebno izraženo na licu, očima, jeziku i obrazima.
Nakon deset dana, nadimaju se stomak, želudac i crijeva.
Nakon dvije hefte, počne opadati kosa.
Nakon petnaestog dana zelena muha osjeti vonj mejita na udaljenosti od 5 km, a ubrzo nakon toga crvi prekriju cijelo tijelo mejita.
Nakon šest mjeseci, od tijela ne ostane ništa osim skeleta.
Nakon dvadeset i pet godina, ovaj skelet se pretvori u prah osim jednog malog dijela kosti koja se nalazi na kraju kičme (repnjača).
To je, braćo, tijelo kojem poklanjate toliko pažnje, ali će se ono ipak na kraju raspasti, osim tijela šehida.

Zato nemojte dozvoliti da vam život prođe u naslađivanju i zadovoljavanju tjelesnih požuda. Neka vam posjeta kaburima bude navika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., posjećivao je mezarje Bekiju svake hefte. Također se prenosi da je naređivao posjećivanje kabura: ''Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, ali sada vam dozvoljavam; posjećujte ih jer će vas to podsjetiti na smrt.''

''I tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, onih koji jedni drugima preporučuju istinu i koji jedni drugima preporučuju strpljivost.'' (El-Asr)

 Minber.ba

Lijepe islamske navike

Reci : Bismillah (U ime Allaha) - kad nesto radis
Reci : Ja Allah (O Allahu) - kad si u bolu i nevolji
Reci : Estagfirullah (Oprosti mi Boze) - kad se kajes za lose djelo
Reci : Ne`uzu billah (Mi trazimo zastitu od Allaha) - da pokazes da ti je nesto odvratno

Reci : Es-selamu `alejkum (Neka je mir i spas Boziji s vama) - kad sretnes muslimana
Reci : Ve `alejkumu-s-selam (I s vama mir i spas Boziji) - u odgovoru
Reci : InsaAllah (Ako Allah hoce) - kada se nadas da nesto ucinis
Reci : Subhanallah (Slava Allahu ) da pohvalis nekoga

Reci : MasaAllah (Sto Allah hoce) - kad se divis i cudis
Reci : Fi emanillah (U Allahovoj zastiti) - kad nekog ispracas
Reci : Dzezakellahu hajren (Allah ti dao sve najbolje) kad zahvaljujes nekome
Reci : Tevekkeltu `alellah (Oslanjam se na Allaha) - kad rjesavas problem

Reci : La ilahe illellah (Nema Boga osim Allaha) - kad ustanes ujutro
Reci : Elhamdu lillah (Hvala Allahu) - kad kihnes
Reci : Jerhamukellah (Allah ti se smilovao) - kad cujes da neko kihne
Reci : Amin (Primi, Boze, nasu molbu) - kad prisustvujes ucenju dove
Reci : Inna lillahi ve inna ilejhi radzi'un (Mi pripadamo Allahu i Njemu se vracamo) - kad cujes za smrt nekog muslimana!!!

PET VRSTA KLANJAČA

Rekao je Ibnul-Kajjim El-Dževzijje:
Pet je vrsta klanjača:

1. onaj koji klanja namaz a sam sebi zulum čini, jer ne vodi računa o abdestu niti o namazu i njegovim vremenima i ruknovima;

2. onaj koji vodi računa o formi abdesta i namaza, ali se uopće ne bori protiv šejtanskih vesvesa i raznih misli koje mu dolaze u toku namaza, već se potpuno preda tim mislima;

3. onaj koji vodi računa o formi namaza i bori se protiv šejtanskih vesvesa i nadolazećih misli, i toliko je zauzet borbom da mu prokleti šejtan ne bi „ukrao“ što od namaza da je on istovremeno i u namazu i u džihadu;

4. onaj koji kad stane da klanja ispuni sve preduvjete, vodi računa o ruknovima namaza i svoje srce potpuno preda Allahu, subhanehu ve te'ala, u toku namaza;

5. i onaj čiji namaz ima sva svojstva onog iz četvrte skupine, ali pored toga on ima dodatnu osobinu i vrijednost. On naprosto stavi svoje srce ispred svoga Gospodara potpuno svjestan da ga Allah vidi i čuje, i obožava Allaha putem namaza kao da Ga vidi.
Što se tiče prve skupine, oni zaslužuju kaznu zbog nemarnog odnosa prema namazu, druga skupina zaslužuje obračun, treća oprost grijeha, četvrta oprost grijeha i nagradu, i peta skupina, osim oprosta i nagrade, zaslužuje bliskost Gospodara svjetova, jer njima pripada udio u nagradi onih kojima je namaz najveća radost. A onaj kome je namaz najveća radost na dunjaluku, Allahova subhanehu ve te'ala bliskost će mu biti najveća radost na Ahiretu. (Mevaizu zam'an li durusi zeman)

Neke odabrane forme zikra

Neke odabrane forme zikra


    Sagledavajući Alejhisselamove postupke tokom jednoga dana i noći, primjećuje se da su njegove kompletne aktivnosti bile prožete zikrullahom. Slijedeći njegov put, čovjek dostiže stepen onog koji stalno spominje svoga Gospodara.
 Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je kazala: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., Allaha je spominjao u svim situacijama.“ Ipak on je preferirao izgovaranje određenih kelima (izraza i rečenica) u cilju zaštite i postizanja visokih položaja i obilnih nagrada kod Gospodara svjetova. Ovom prilikom nije ih moguće ni izbliza pobrojati, ali spomenut ćemo makar one koji su najizražajniji. Posebno je vrijedno istaknuti praktikovanje sahih zikrova koje je Pejgamber, a.s., redovno prakticirao poslije namaza, pa čak i na putu. On je izrekao riječi hvale za spominjanje Allaha poslije namaza, a posebno je to primjetno u riječima koje prenosi Ebu Hurejre, da je on rekao: „Da izgovorim: - Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber; (Slavljen neka je Allah, hvala Allahu, samo je Allah Bog i Allah je velik), draže mi je od svega što Sunce obasjava (cijeli dunjaluk).“ U drugoj predaji kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „U noći moga is'raa (i mi'radža) susreo sam Ibrahima, a.s., koji mi je tada rekao: - O Muhammede prenesi od mene selame svome ummetu, i obavijesti ih da je u Džennetu plodna i dobra zemlja, pitka voda, da je on prostrana ravnica, i da je džennetsko sjemenje Subhanallahi vel-hamdu lillahi ve lailahe illallahu vallahu ekber.“ To je aluzija ummetu Muhamedovom, s.a.v.s., da što više izgovraju navedene riječi.
Riječi slave i hvale Allahu su najdraže, što razumijemo iz ovog hadisa. Ebu Zerr, r.a., priča kako mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom rekao: „Hoćeš li da ti kažem koje su riječi Allahu najdraže? Zaista su Allahu najdraže riječi: - Subhanallahi ve bi hamdihi.“ Stoga Uzvišeni za njihovo izgovaranje izdašno nagrađuje. Alejhisselam je rekao: „Ko dnevno izgovori stotinu puta - Subhanallahi ve bi hamdihi – biće mu izbrisane pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene.“ 
Pojedinačno izgovaranje tesbiha, tahmida i tekbira, takođe je pohvaljeno. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: „Ko poslije namaza izgovori 33 puta subhanallah, 33 puta elhamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i upotpuni stotinu sa Lailahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir, bit će mu oproštene pogreške, makar ih imao koliko morske pjene.“ 
Allahu Uzvišenom posebno su drage riječi kojima se potvrđuje Njegova jednoća i On za njih obilato nagrađuje. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: „Ko kaže: - La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul-hamdu, ve huve ala kulli šej'in kadir, (Nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast, Njemu pripada svaka hvala, i On je svemoćan) deset puta, kao da je oslobodio četiri roba iz potomstva Ismailovog.“

Dova- IZGOVARA SE RADI ODBACIVANJA ŠEJTANSKIH PAKOSTI




"E'uzu bi kelimati-l-Lahi-t-tammati-l-leti la judžavizuhunne berrun ve la fadžirun, min šerri ma haleka ve bere e ve zere e, ve min šerri ma jenzilu mine-s-semai i ve min šerri ma ja'rudžu fiha ve min šerri ma zere e fi-l-erdi ve min šerri ma jahrudžu minha ve min šerri fiteni-l-lejli ve-n-nehari ve min šerri kulli tarikin illa tarikan jatruku bi hajrin, ja Rahmanu"  

- Pomoću Allahovih savršenih riječi, koje ne može prevazići niti pobožni niti razvratnik, molim zaštitu pred zlom svega što je stvorio, proizveo ni iz čega i umnožio, od zla onog što s neba silazi i što se u nebo penje, od zla onog što je po Zemlji rasuto (živa bića), što iz nje izlazi, od zla onog što noć iznjedruje i dan obdanjuje, kao i od zla noćnog putnika, osim onog koji na vrata zakuca s dobrom namjerom, o Svemilosni!




O zikru ...(Hasan El-Benna)




"Pod zikrom se ne smatra samo govor i učenje. 
Zikr je i pokajanje – teoba. 
Razmšljanje se tretira kao najviši zikr, sticanje znanja je zikr, sticanje opskrbe sa ispravnom namjerom je zikr. 
Svaki posao kojeg činiš uz svijest o Allahu dž.š. sa ubjeđenjem da te On vidi, te da se trudiš da sve što činiš radiš po volji Njegovoj, jeste zikr. Iskreni vjernik je, ustvari, neprekidno u zikru. Zato je neophodno poznavati pravila zikra. Njih se musliman mora pridržavati, u protivnom, zikr će biti samo puka riječ, bezvrijedan.

Evo tih pravila: 


Skrušenost i pristojnost sa razumjevanjem značenja, doživljavajući osjećaj uz nastojanje da se dokuči krajnji cilj i namjera zikra. 


Glas utišati, ali uz maksimalnu pažnju i potpunu koncentraciju kako bi se izbjeglo uznemiravanje drugih osoba. 
Uzvišeni Allah upozorava na norme pri zikru i kaže: 


"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran, " (Al-Araf, 205) 


Čistoća odijela i mjesta na posebnom, časnom prostpru, u odgovarajuće vrijeme kako bi se obezbijedili uslovi za koncentraciju duha, čistoću srca i iskrenost nijjeta. 


Skrušenost i oplemenjenost duha tokom zikra sačuvati i nakon zikra u daljnjem životu i radu, posebno se kloneći bespotrebnog govora i tračenja vremena. 
Onaj ko se bude pridržavao ovih pravila osjetiće plod pozitivne energije, kojom zrači zikr, ozračuje srce i duša.

Koliko ti vrijedis?

Postavit cu ti sada jedno pitanje: Ibrahim a.s. je vrijedio koliko cijeli ummet, a koliko ti vrijedis? On je sa svojom uputom bio ummet, a ti? Pitamo se da li ulica u kojoj zivis slijedi pravi put zbog toga sto ga ti slijedis? Firma u kojoj radis, slijedi li pravi put zbog toga sto ga ti slijedis? Hoces li ti dobiti nagradu za cijelo preduzece u kome radis? Za ulicu? Za zgradu? Ili ces je uzeti samo za svoj stan, tj. Samo za sebe? A mozda cak ne stizes ni do sebe?
Ibrahim je bio ummet, a znas li koliko je imao godina kada je to bio? Imao je samo sesnaest godina, ali njegov ibadet je bio kao ibadet cijelog ummeta. Koliko vrijedi tvoj ibadet? Kada odes na sabah namaz i nadjes pozatvarane prozore i pogasena svjetla, moguce je tada da reknes da si pretekao ulicu. Ako prihvatis da nosis hidzab, a tvoje prijateljice nisu pokrivene, mozes reci da si ih pretekla i da si bliza Ibrahimu, a.s.
Ibrahim, a.s., je vrijedio cijeli ummet, a koliko ja vrijedim? Zbog cega ne pomognwm deseterici svojih prijatelja, makar dok sam sa njima, da ne cine grijehe? To je lijepo. Jedan od tabiina ti daje lijep savjet i veli: «Budi covjek za hiljadu ljudi. A ako ne mozes, onda makar budi covjek, a nikada ne budi pola covjeka.» E, sada, za koliko ljudi mozes da budes?


DVIJE DOVE

Ibrahim, a.s., je odlikovan jos i time sto ga je Allah odabrao da sagradi Kabu. Allah ga je pocastio da pogigne njene temelje, a to je bez sumnje velika pocast. Od specificnosti kojima se Ibrahim odlikuje je to i sto ima dvije dove koje su se uslisale nakon mnogo hiljada godina. Prva dova je, kao sto stoji u Kur'anu: «Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, Silan i Mudar!» (El-Bekare, 129). Ko je bio taj poslanik? To je bio nas Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ta dova se uslisala nakon toliko godina. Vi ponekad pozurujete i nestrpljivi ste. Nekada biste voljeli da vam se dova odmah uslisa. Medjutim, pogledajmo Ibrahimovu dovu koja se ostvarila nakon nekoliko hiljada godina.
Druga Ibrahimova dova, koja se takodjer nalazi u Casnom Kur'anu, je: «A kada Ibrahim rece:Gospodaru moj, ucini ovaj grad bezbjednim i sacuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima.» (Ibrahim, 35) Taj grad je Meka, koju je Allah ucinio zabranjenom, tj. Zabranio je da se u njoj desi bilo sta sto ce poremetiti tu bezbjednost, a sve to zbog Ibrahimove dove. Ta dova je toliko bila uslisana, da je nas Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ucio dovu i govorio: «Boze, moj otac Ibrahim Te je molio da ucinis Meku haramom (zabranjenom), a ja Te molim da haramom ucinis Medinu.»
Pogledaj tu dovu koja se uslisava nakon nekoliko hiljada godina. Da li ste ikada culi da je neprijatelj usao u Meku? Ne, sigurno niste culi za to! Ali, zasto se to nikada nije desilo? Zbog dove koju je Ibrahim, a.s., uputio. Razmislimo, malo o sebi i zapitajmo se da li postoji neko medju nama ko ce uputiti Allahu dovu koja ce biti uslisavana hiljadama godina? Da, moguce je da postoji.
Ako se iskreno obratis Allahu sa dovom da uputi tvoje potomstvo i da do Sudnjeg dana budu vjernici, tako mi Allaha, ako budes iskren u njoj, ona ce se, insa'Allah, i realizovati.

«Allahovo spominjanje vas»




Kada vjernik spominje Allaha, dž.š., i Allah, dž.š., njega spominje. Allahovo, dž.š., spominjanje nas veće je od našeg, kao što se veli u ajetu: „Allahovo spominjanje vas veće je od vašeg spominjanja Njega.“  Zato nas On podstiče da Ga se sjećamo i spominjemo: „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!“ U hadisi kudsijji Allah, dž.š., je rekao: „Ko Me spomene u sebi i Ja njega spomenem u Sebi, a ko Me spomene u društvu i Ja njega spomenem u još boljem društvu od toga.“ Allahovo spominjanje nas je ustvari Njegovo blagosiljanje kojemu se pridružuju još i meleki. U Kur'anu je rečeno: „On vas blagosilja a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima Milostiv.“ 
Imami Kurtubi u svom tefsiru, u vei s ovim ajetom kaže: „To je jedna od najvećih Allahovih blagodati koje je podario ovom ummetu. To je ujedno dokaz prednosti ovoga ummeta nad drugim ummetima suglasno riječima: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio.“ Allahovo blagosiljanje čovjeka je Njegova milost i bereket na njega, a blagosiljanje meleka je njihova dova i molenje oprosta za čovjeka, shodno riječima Uzvišenog: „i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima.“ , 


Objavio/la nahla u 22:45, 6 komentar(a), print, #
18.02.2007.
Efekti zkrullaha




Ibnul-Kajjim el-Dževzi, rahimehullah, navodi više od stotinu efekta i koristi od zikra. Spomenut ćemo samo neke od njih.
- zikrom se odbija i ukroćuje šejtan,
- postiže zadovoljstvo Milostivog,
- odstranjuju brige i žalosti iz srca,
- u srce se nastanjuju radost, sreća i širokogrudnost,
- osnažuje srce i tijelo,
- prosvjetljava lice i srce,
- postiže izobilje u nafaki,
- čisti srce od naslaga duhovne hrđe, odnosno grijeha,
- spašava od Allahove, dž.š., kazne,
- uzrokuje spuštanje Allahovog, dž.š., smiraja, milosti i prisustvo odabranih meleka,
- upošljava jezik i tako eliminiše ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, laž i bestidan govor,
- unosi sigurnost u srce mu'mina na dan polaganja računa.
- Zikr će onome koji se sjeća Allaha, dž.š., biti svjetlo na dunjaluku, svjetlo u kaburu i svjetlo koje će mu prethoditi kada bude prelazio sirat ćupriju.
- Zikr omogućuje boravak u džennetskoj bašči još na ovom svijetu, svakom onom ko boravi u skupovima gdje se spominje i veliča Allah, dž.š.
- Skupovi koji se sazivaju radi spominjanja Allaha mjesta su na kojima borave meleki na zemlji.
- Zakiruni (oni koji puno spominju Allaha) bit će predvodnici na Kijametskom danu.
- često spominjanje Allaha daje sigurnost čovjeku da ne padne u vode munafikluka jer se munafici malo sjećaju Allaha. 


Znaj brate i sestro da je nemoguće pobrojati sve koristi koje se postižu spominjanjem Allaha Uzvišenog. Oni koji Ga se stalno sjećaju, u Allahovoj su zaštiti i na visokim položajima kod Njega. On im iz obilja svoga nadoknađuje i velikodušno ih nagrađuje. Sa zikrom nestaje zaglušenosti u ušima, zamršenosti jezika i koprene ispred očiju. Allah je zikrullahom ukrasio jezike onih koji Ga se sjećaju, i nurom ukrasio oči onih koji gledaju. Nemarno srce je kao slijepo oko, gluho uho, ili oduzeta ruka. Vrata između Gospodara i roba Njegova su otvorena sve dok je rob u zikru. Ta vrata zatvaraju se samo insanskim nehajem.
Gospodaru naš, učini nas zakirima i predvodnicima na Sudnjem danu. Amin!
Objavio/la nahla u 01:19, 5 komentar(a), print, #
18.02.2007.
Spominjanje Allaha nema granica


Zikr se u Kur'ani kerimu spominje u različitim oblicima na 174 mjesta, a i 83 vjerodostojna hadisa govore o toj temi. To nedvojbeno ukazuje na značaj zikra i važnost u životu svakog vjernika i vjernice. 
U 41. ajetu sure El-Ahzab, Uzvišeni nas podstiče da Ga često spominjemo i prisjećamo Ga se, ne ističući ni vrijeme, ni mjesto, ni način, za razliku od drugih oblika robovanja, kao što su namaz, post i hadždž u slučaju kojih su precizirani forma, vrijeme i mjesto. 
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, komentarišući ovaj ajet je rekao: „Zaista Allah nije propisao svojim robovima ni jednu obavezu a da joj nije odredio granicu i izuzeo određene kategorije ljudi, u određenim situacijama za njeno izvršenje, osim zikra. Uzvišeni nije zikru odredio granicu niti je ikoga izuzeo od njegovog izvršenja, rekavši: - Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći, a to znači; noću i danju, na moru i kopnu, kod kuće i na putu, u izobilju i oskudici, u zdravlju i bolesti, tajno i javno i u svakoj drugoj situaciji. 
Islamski učenjaci saglasni su u tome da je dozvoljeno spominjanje Allaha, srcem i jezikom, osobi bez abdesta koja je džunub, kao i onima koje su u stanju hajza (menstruacije) i nifasa (poslije poroda) u formi (tesbiha) subhanallah, (tehlila) lailahe illallah, (temhida) el-hamdulillah, (tekbira) Allahu ekber, donošenju salavata na Vjerovjesnika, upućivanju dove i tome sličnog. 
U narednom ajetu ističu se jutro i večer, kao vremena koja su odlikovana nad drugim vremenima, za spominjanje Allaha. To je početak dana i posebno njegov kraj koji su podesni za slavljenje i veličanje Allaha, dž.š. 
U drugom ajetu Uzvišeni takođe veli: „I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi nemaran.“

Prevodi ajeta Kur'ana koji direktno govore o Zikru:




1."Sjecajte se vi Mene, i Ja cu se vas sjetiti,i zahvaljujte Mi,i na blagodatima Mojim nezahvalni nemojte biti." (El-Bekara 152)


2."U stvaranju nebesa i zemlje i u izmjeni noci i dana su,zaista znamenja za razumom obdarene;za one koji stojeci,sjedeci i lezeci Allah spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju." (Ali-Imran 190-1)


3."Kada oni (Munafici) ustaju da Namaz obave,lijeno se dizu,i samo zato da bi se pred svijetom pokazali,a Allaha gotovo da i ne spomenu." (En-Nisa 142)


4."Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome,ne voli On one koji se glasno mole." (El-Araf 55)


5."Allah ima najlepsa imena i vi ga prizivajte njima." (El-Araf 180)


6."I spominji Gospodara svoga ujutro i navece u sebi,ponizno i sa strahopostovanjem i ne podizuci jako glas,i ne budi nemaran." (El-Araf 205)


7."Pravi vjernici su samo oni cija se srca zatresu kada se Allah spomene,a kada im se rijeci Njegove kazuju,vjerovanje im ucvrscuju i samo se na Gospodara svog oslanjaju." (El-Enfal 2)


8."Ja sam,uistinu,Allah,drugog boga,osim Mene,nema;zato se samo Meni klanjaj i Namaz obavljaj-da bih ti uvijek na umu bio." (Ta-Ha 14)


9."A radosnom vijescu obraduj ponizne,cija srca,kada se Allah spomene,strahopostovanje obuzme." (ElHadzdz 34-35)


10."Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu,i koji cesto Allaha spominje." (El-Ahzab 21)


11."O,vjernici cesto Allaha spominjite i hvalite,i ujutru i navecer Ga velicajte." El-Ahzab 41-42)


12."Tesko onima ceija su srca neosjetljiva kada se Allah spomene.Oni su u pravoj zabludi." (Ez-Zumer 22)


13."Onome koji se bude slijepim pravioda ne bi Milostivog velicao,Mi cemo sejtana natovariti,pa ce mu nerazdvojan drug postati." (Ez-Zuhruf 36)


14."Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smeksaju kada se Allah i Istina koja se objavljuje spomene!" (El-Hadid 16)


15."Njima (munaficima) je sejtan ovladao i ucinio da zaborave Allaha.Oni su sejtanova grupa,a oni koji su na sejtanovoj strani ce zaista nastradati." (El-Mudzadela 19)


16."O,vjernici,neka vas imanja vasa i djeca vasa ne zabave od sjecanja na Allaha.Oni koji to dopuste,bit ce izgubljeni." (El-Munafikum 9)


17."A onoga ko se okrene od spominjanja Gospodara svoga,On ce u bolnu patnju uvesti." (El-Dzinn 17)

 18."Zaista je Zikr Allahov najveci (najvazniji)." (El-Ankebut 45)
        
19. "Postici ce sta zeli onaj ko se ocisti (od losih osobina) i spomene Ime Gospodara svoga pa Namaz obavi." (El-A'la 14-15)

Salavati na Muhammeda sallallahu alejhi we sellem




VRIJEDNOSTI UČENJE SALAVATA NA POSLANIKA MUHAMMEDA, 'ALEJHISSELAM
Ebu Hurejre, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, ‘alejhi-sselam, rekao: "Ko mi prouči jedan salavat, Allah će proučiti na njega deset salavata".
Ibn -Mes'ud, r. a., prenosi da je Resulullah, ‘alejhi-sselam, rekao: "Allah ima meleke koji mi dostavljaju salavate od moga ummeta".
Ibn-Mes'ud, r. a., također prenosi da je Resulullah, ‘alejhi-sselam, rekao: "Meni će najpreči biti na Sudnjem danu oni koji mi najviše prouče salavata".
Enes, r. a., prenosi da je Resulullah, ‘alejhi-sselam, rekao: "Ko mi u jednom danu prouči hiljadu salavata, prije nego što umre vidjet će svoje mjesto u džennetu".
Evs ibn-Evs prenosi da je Resulullah, ‘alejhi-sselam, rekao: "Najvrjedniji vaš dan je petak. U njemu je stvoren Adem i u njemu je umro. U njemu će biti puhanje u rog i uništenje ovoga svijeta. Mnogo učite salavate petkom, jer se vaši salavati meni pokazuju". Onda neko upita: "O Allahov Poslaniče, kako da ti se pokazuju salavati i onda kad budeš pod zemljom?" Onda Allahov Poslanik reče: "Uistinu je Allah učinio zabranjenim zemlji da jede tijela Poslanika".
Ibn-Omer, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, ‘alejhi-sselam, rekao: "Ukrasite vaša sijela učenjem salavata meni. Uistinu će vam vaši salavati proučeni meni biti nur (svjetlost) na Sudnjem danu".
NAJODABRANIJI SALAVAT


Ibn-Hadžer el-Askalani, u svome djelu "Edderrul-Mendud", rekao je: "Najodabraniji salavat je da se sakupe svi salavati koje je Resulullah, ‘alejhi-sselam, učio, a to je ovaj: Allahumme salli 'ala muhammedin abdike ve resulike en-Nebijjil-umijji ve 'ala ali Muhammed ve ezvadžihi ummehatil-mu'minine, ve zurrijetihi ve ehli bejtihi, kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahime fil-'alemine inneke hamidun-medžid. Ve barik ala Muhamedin abdike ve resulike-nnebijjil-umijji ve 'ala ali muhammedin ve ezvadžihi ummehatil-muminine ve zurrijetihi ve ehli bejtihi, kema barekte 'ala Ibrahime ve 'ala ali Ibrahime fil-'alemine inneke hamidun-medžid. Ve kema jeliku bi 'azimi šerefihi ve kemalihi ve ridake 'anhu. Ve ma tuhibbu ve terda lehu daimen ebeden adede ma'lumatike ve midade kelimatike ve rida nefsike ve zineti aršike, efdale salaten ve ekmeleha kullema zekereke ve zekerehu zakirune, ve gafele an zikrike ve zikrihi gafilun ve selleme teslimen kezalike ve 'alejna me'ahum".
Prijevod: Moj Gospodaru, ukaži počast Muhammedu, Tvome robu i Poslaniku, nepismenom pejgamberu i njegovoj porodici; njegovim časnim suprugama - majkama pravovjernih, i njegovom potomstvu i članovima njegove porodice (ehli-bejt). kao što Si ukazao počasti Ibrahimu i njegovoj porodici u svim svjetovima. Ti si zaslužan (dostojan) svake zahvale i Slavljeni. Moj Gospodaru, blagoslovi Muhammeda, Tvoga roba i Poslanika - nepismenog pejgambera, i njegovu porodicu; njegove časne supruge - majke pravovjernih, i njegovo potomstvo i njegove ukućane (ehli-bejt), kao što si blagoslovio Ibrahima, ‘alejhi-sselam, i njegovu porodicu među svim svjetovima. Ti si svake hvale dostojan i Slavljen si. Kao što priliči veličini njegove časti i savršenstva i Tvoga zadovoljstva s njim. I kao što voliš i sa čim si zadovoljan prema njemu stalno i za vječnost brojem Tvojih informacija o svemu kad god Tebe i njega (Muhammeda) spomenu zakiri i kad god su u nemaru prema Tebi i njemu nemarni i oslovi pozdravima također i nas zajedno s njima.

Istihara dova




Sunnet je da se prije donošenja odluke klanjaju dva rekata istihare, u kojima će biti kur'anski ajeti i kratke sure.

Zatim se uči dova:

"Allahu moj, molim Te da mi daš rješenje iz Tvog sveobuhvatnog znanja, i od Tebe tražim pomoć da me pomogneš Tvojom snagom, i molim Te da mi podariš iz Tvoje velike dobrote. Ti si svemoćan, a ja snage nemam, TI sve znaš, a ja ne znam. Ti jedini poznaješ skriveno. Allahu moj, ako je ovo što želim uraditi dobro po mene, moju vjeru i moj život i moju smrt" (ili je rekao: "za moju sadašnjost i budućnost"), "onda mi odredi da to uradim, i to mi olakšaj i podari mi bereket u tome. A ako je ovo što želim uraditi loše po mene, po moju vjeru, život i smrt" (ili je rekao: "moju sadašnjost ili budućnost"), "onda to otkloni od mene i odredi mi da se desi bolje od toga, bez obzira šta to bilo, i učini da budem zadovoljan."

 Nemoj neko da se pita: "Hoću li učiti napamet cijelu ovu dovu? To je lagana dova. Neki ljudi pamte desetine pjesama. Šta ćeš izgubiti ako  naučiš dvije kraće dove?! Neki ljudi provode pet ili deset godina u učenju stranog jezika, na primjer, pa zar im je teško da nauče dovu koja im može izmijeniti budućnost?

Zikr u izjavama učenjaka

Enes ibn-Malik je rekao: "Zikrullah (spominjanje Allaha) jest znak imana, otpusnica od vatre, tvrđava i zaštita od šejtana i zaštita od džehennema".


Hasan Basri je rekao: "Tražite slast u trome: u namazu, zikru i učenju Kur'ana, ako je nađete - pa dobro, a ako ne nađete - znajte da su pred vama vrata zatvorena. Jer, svako srce koje nje spoznalo Allaha ne teži zikrullahu, niti se smiruje kad se spomene Allah. Allah je rekao, prevod ajeta: "Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni* kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme." (Zumer, 39.-45.).


Malik ibn-Dinar je rekao: "Ko ne osjeća prijatnost i zadovoljstvo u Allahovom govoru u odnosu na govore Njegovih stvorenja, njegovo znanje je malo, srce slijepo i život mu je izgubljen".


Ebu-Ali Dikkak je rekao: "Zikr je diploma vilajeta. Ko bude upućen zikru - dobit će tu diplomu, a od koga se udalji zikr - ne dobija tu diplomu".


Zun-Nun el-Misri je rekao: "Ko bude Allaha spominjao istinskim spominjanjem - u tom stanju zaboravit će sve drugo, a Allah će ga štiti od svega i bit će mu pomagač u svemu".


Ebu-Kasim el-Kušejri je rekao: "Zikr je jaki oslonac na Putu istine do Allaha, zikr je čak glavni oslonac na tom putu. Niko neće stići u Allahovu blizinu i Njegovo zadovoljstvo, osim sa stalnim zikrom". A jedan učenjak je dodao: "Zikr je sablja u rukama murida, njim se bore protiv neprijatelja i njim odbijaju nesreće i bolesti koje im krenu".


Kurtubi je, u svome tefsiru o riječima Uzvišenog : "Spomenite vi Mene, i Ja ću vas", rekao da je osnova zikra buđenje srca spram Onoga Koga spominje i otvorenost prema Njemu. A zikr (spominjanje) jezikom zove se također zikrom, jer je to dokaz srčanom zikru.


Seid ibn-Džubejr je rekao: "Značenje ajeta je u smislu: "Spomenite vi Mene sa vašom pokornosti, a Ja ću vas nagradom i oprostom". "Zikr je pokorovati se Allahu. Ko Mu nije pokoran, taj zikr i ne čini, pa makar mnogo tespihao, učio la ilahe illellahu i učio Kur'an!"


Prenosi se da je Allahov Poslanik, 'alejhi-sselam, rekao: "Ko se pokorava Allahu - već Ga je spomenuo, pa makar imao malo namaza, posta i dobrih djela, a ko Mu se ne pokorava - već Ga je zaboravio, pa makar imao mnogo namaza, posta i dobrih djela".


Rekao je Ebu-Osman en-Nehdi: "Ja znam sahat u kome me Allah spominje! Rečeno mu je: "Otkuda znaš?" On reče: "Iz ajeta Uzvišenog: 'Pa spominjite Me i Ja ću vas spominjati'".


Rekao je Es-Sudi: "Nejma ni jednog roba da spomene Allaha, a da i Allah njega ne spomene. Kad ga spomene vjernik - i On njega spomene sa milosti, a kad ga spomene nevjernik - On njega spomene sa kaznom".


Prenosi se da je Musa, 'alejhi-sselam, pitao svoga Gospodara: "Moj Gospodaru, jesi li blizu, pa da te tiho dozivam (munadžat) ili daleko, pa da Te glasno dozivam?" Allah mu je objavio: "Ja sam pored onoga ko Me spominje".


Alija ibn ebi-Talib, r. a., rekao je: "Uistinu se Allah pokazuje onima koji Ga spominju i Kur'an uče".


Muhamed ibn-Hanefije je rekao: "Meleki obaraju pogled pred onim koji spominje Allaha kao što vi obarate pogled pred svjetlicom munje".


Rekao je Muhammed Behauddin Revvas, r. a.: "Zikr je smiraj i iman. Njegova ispravnost je prisustvo, iskrenost i spoznaja. Zikr jezikom sa nemarnim srcem je krivo svjedočenje i potvora. Zikr u srcu pravog zakira širi smiraj i sigurnost, na licu svjetlost i vedrinu, a u duši spoznaju i iskrenost. Blago iskrenim zakirima. Zikr je mač iskrenih koji siječe i kad je u koricama. Zikr je samo ono što dolazi od ispravnog srca. Zikr je Allahov znak koji Allah upisuje u srca onih koji Allaha spominju i čija su djela Njegovih bliskih robova primljena".


Rekao je Gazali, r. a.: "Vedrina srca i vida se postižu zikrom. To postižu samo oni koji imaju takvu - bogobojaznost. Takva je vrata zikra, a zikr je vrata kešfa - otkrovenja, a kešf su vrata velikog spasa - fevzil-ekber".


Rekao je Ibn-Tejmijje, r. a.: "Na dunjaluku ima džennet. Ko ne uđe u njega, neće ući u džennet ni na Ahiretu. To je zikrullah".


Druge prilike je rekao: "Šta rade sa mnom neprijatelji? A moj džennet i bašča su sa mnom u mojim prsima. Ako idem - oni su sa mnom, ne napuštaju me. Moj zatvor je samoća, moje ubistvo – šehadet, a progon iz zemlje - turizam".


Drugom prilike je Ibn-Tejmijje rekao Ibn-Kajjimu: "Zatvoren je onaj čije srce je zatvoreno prema svome Gospodaru, a pravi zarobljenik je onaj koga zarobi njegova strast".


Jedan je rekao: "Da kraljevi i sinovi kraljeva znaju u kakvoj smo mi slasti, sabljama bi se otimali da je i oni okušaju."


Rekao je Muhammed ibn-Adžlan: "Čuo sam Omera, roba Gafretovog, kad kaže: "Kad se na Sudnjem danu otkloni zastor i ugledaju sevabi dobrih djela, neće se vidjeti dobro djelo većeg sevaba od zikra. Ljudi će se tada kajati i govoriti: 'To je bilo najlakše činiti na dunjaluku!'"
 

DOVE POSLANIKA SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM

Dove Poslanika (I)




Allahu moj, popravi mi moju vjeru u kojoj je svo dobro za mene, popravi mi moj dunjaluk, jer u tome je moj fizički opstanak, popravi mi moj ahiret jer to mi je konačni cilj. Život mi učini takvim da uvijek činim više dobra, a smrt mi učini odmorom od svakog zla.


Allahumme aslih li dinillezi huve 'ismetu emri, ve aslih li dun-jajelleti fiha me'aši, ve aslih li ahiretilleti fiha me'adi, vedž'ali'l'hajate zijadeten li fi kulli hajrin, vedž'ali'l'meuvte rahaten li min kulli šerr.


Hadis bilježi Muslim od h. Ebu Hurejre: 'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je ovu dovu...'
 Ovaj hadis jedan je od onih u kojem je došla do izražaja Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, rječitost, obzirom da obuhvata i vjerska i dunjalučka dobra. On, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje popravak vjere time da je to očuvanje njegovog postojanja, jer je vjerska dobrota osnovni kapital čovjeka i njegov krajnji cilj. Dunjaluk i njegove dobrote su uvjet za opstanak. Dobro ahireta je potrebno jer je to mjesto konačnog povratka. Oko ovoga se i vrte svi ljudi. Svemu tome prethodi pitanje i molba za dobro vjere, jer ako je vjera dobra, Allah će tom čovjeku podariti i dobro ahireta. Traži od Allaha da mu život učini stalnim povećanjem dobra, jer onaj kome Allah poveća dobra djela u životu, njegov život je uspješan. Traži od Njega da mu smrt bude olakšanje od svakog zla,jer ako se smrću otklanjaju sva zla onda je to velika korist. Potrebno je reći: Allahu moj, podari mi života onoliko koliko je dobro za mene, a usmrti me onda kada je smrt bolja za mene, tako nas podučava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakva dova obuhvata svaku stvar. Poznato je da je onome koji je u životu imao samo loša iskustva, smrt bolja za njega, od života, i spas o dživotnih kušnji i iskušenja.




Dove Poslanika (II)




O ti Koji ističeš lijepo, Koji pokrivaš ružno. Ti kojiem se ne može prigovoriti, Koji ne otkriva ono što je skrio. O Ti Koji lijepo nagradjuješ, Koji mnogo prašta. Koji si ispružene ruke milosti. Ti kome se sve obraća molbom, Ti kome se upućuje svaka pritužba. Ti koji si Plemenit u sporazumu, i Ti koji mnogo poklanjaš. Ti koji daješ blagodati prije nego se zasluže. Gospodaru naš, Zaštitniče naš, naš Ugledniče, Krajnji cilju naših želja i stremljenja, molim Te, Allahu, da ne pečeš moje meso džehennemskom vatrom.


Ja men azhere-l-džemile, ve setere-l-kabiha, ja men la juahizu bi-l-džerireti, ve la jehtikus-sitre, ja 'azime-l-'afvi, ja hasenet-tedžavuzi, ja vasi'a-l-magfireti, ja basita-l-jedejni bir-rahmeti, ja sahibe kulli nedžva, ve ja munteha kulli šekva, ja kerimes-safhi, ja 'azime-l-menni, ve ja sejjidena, ve ja mevlana, ve ja gajete ragbetina, es'eluke ja Allahu en la tešvije halki bin-nar.
   Hadis bilježi Hakim od Amra b. Šuajba, a on od svoga oca, a on od svoga oca da je reka:
Džibril je, ovu dovu, donio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, s nebesa. Došao mu je u najljepšem liku, kako nije nikada prije, smijući se i razdragan, pa je rekao: -Neka je Allahov selam na tebe, Muhammede. -Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: -I tebi neka je selam, Džibrilu. -Džibril reče: -Allah me posalo do tebe s poklonom. -A kakv je poklon, Džibrilu? -upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. -To su riječi iz riznice Arša kojima te Allah počastio. -A koje su to riječi, Džibrilu? -Džibril reče: -O ti Koji...
Hakim kaže da je hadis vjerodostojnog lanca prenosilaca. Svi prenosioci su Medinelije i pouzdani.
 Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovu kojom želi zaštitu od Džehennema započinje ovim veličanstvenim uvodom. Time traži pomoć za primanje dove. On kaže Ti koji pokazuješ lijepo, ljudima, kroz lijepe postupke i riječi Svojih robova, a pookrivaš ružne njihove riječi i djela. Ovo je blagodat neprocjenjiva, od Allaha Njegovim robovima. Ljudi bi se trebali zaodjenuti ovim svojstvom, pa sakrivati ružne riječi i djela koja čuju, a isticati sve ono što je dobro i pozitivno. Ne trebaju biti, kao što pjesnik kaže:
Kada čuju psovku polete od sreće
A čuju li dobro dobro ga sakriju
Ili kao što drugi kaže:
Kada čuju dobro sakriju ga
A čuju li zlo, obznane ga,
a ako i ne čuju izmisle ga.
    Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Ti kojem se ne može prigovoriti, osnova je grijeh koji je uzrok drugim grijesima. Uzvišeni ne otkriva sramote i grijehe Svoga roba sve dok taj rob ne predje svaku granicu, uzoholi se i počne grijehe javno činiti, tada Allah cijepa pokrov njegovih grijeha, i sramoti ga pred ostalim ljudima. Ako to i ne učini na dunjaluku, učinit će na ahiretu, kada budu svi okupljeni. Potom opisuje svoga Gospodara da je On taj koji puno prašta i prelazi preko ružnog na lijep način, i ovo je najljepši opis. Onaj kome Allah predje preko ružnog, zadobio je veliku počast i plemenitost. Potom kazuje kako je Allah široke ruke kada je u pitanju milost i On njome ne škrtari prema Svojim robovima, osim onima koji su prekoračili granicu i koji se opiru Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je neizmjerno milostiv i o tome kazuje: "Ne, obje ruke Njegove su otvorene."  (Maida, 64) Zatim kaže da je Allah Onaj kome se svi obraćaju i mole za dobro, jer i ne može doći dobro osim od Njega. Ako se i požali neko nekome, stvarni činilac i Onaj koji otklanja pritužbe je Allah. Dalje kaže za Allaha da prašta griješniku bez ikakve sumnje ili nečega što bi zamutilo to praštanje, i Njegovo davanje robovima je neizmjerno. Riznice Njegovih blagodati su neiscrpne, i Njegovu plemenitost ništa ne ograničava. Dalje kaže da On Svojim robovima daje blagodati prije nego ih oni zasluže. On im daje blagodati a oni se ne pokoravaju, štaviše,obasipa ih blagodatima a oni su griješnici. Daje im blagodati prije nego se uzdignu na stepen onih koji puno ibadeta čine i koji to rade na najbolji mogući način. On daje blagodati čovjeku još dok je u majčinoj utrobi. Slavljen neka je Onaj koji daje bez računa, daje bez zasluge i ne traži protivuslugu. Zatim kaže: -Gospodaru naš..., u ovome hadisu vidimo da je dozvoljeno reči za Allaha Sejjide (Ugledniče). Postoji razilaženje po pitanju da li se isto smije reći za čovjeka. Hadis u kojem je "Uglednik je Allah, Slavljen i Uzvišen."  Ali ima i haidsa koji govore da se to može reći i za čovjeka, kao što je hadis: "Ustanite vašem ugledniku." I riječi: "Ovo je uglednik ljudi." Ili: "Ovaj moj potomak je vaš uglednik" i mnogi drugi.
Riječi: Krajnji cilju naš,  Kojem teže svi pobožni, želeći se ugledati na Pročelnika svih Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učiniti njihovog Gospodara krajnjim ciljem njihovih stremljenja. Poslije svih ovih pohvala, govori ono zbog čega je sve gore izrečeno, rečeno, pa kaže: -Ne isprži moje tijelo na džehennemskoj vatri.
Razmisli, Allah te uputio, kako je bio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, način upućivanja, a njega je Allah zaštitio grijeha, i prijašnjih i potonjih. On, takav, moli Uzvišenog Gospodara da ga ne kažnjava džehennemom, koristeći sve ove pohvale kao uvod u dovu. Sve ove pohvale su da se čovjek ne bi razočarao i da mu dova ne bi bila odbijena. Kako tek treba da se Allahu obraća onaj koji ima grijeha?" Neko kome niko nije kazao da su mu grijesi oprošteni? Allahu naš, oprosta, oprosta! Allahu, milosti, milosti! Allahu, praštanja, praštanja!




Dove Poslanika (III)




Allahu, uljepsaj nam posljedice svih naših postupaka, sačuvaj nas dunjalučkih poniženja i ahiretske kazne.
  ALLAHUMME AHSIN 'AKIBETENA FI-L-UMURI KULLIHA, VE ADŽIRNA MIN HIZJIDUN-JA VE 'AZABI-L-AHIREH.


 Hadis bilježi Ibn Hibban od h. Bisr b.Ertata da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: -Allahu moj... Ibn Hibban kaže da je hadis vjerodostojan. Ovaj hadis bilježi i Ahmed, Hakim i kaže da je vjerodostojan, i Taberani u Kebiru, od istog prenosioca. U Medžme'u kaže: -Ahmedov lanac prenosilaca i jedan od Taberanijnjevih lanaca je pouzdan.
 Kod Taberanija, hadis glasi: ČIja dova bude: - Allahu moj..., umrijet će prije nego ga zadesi bilo koja nevolja.
Zbog ovoga, autor ovaj hadis spominje i pripisuje ga Taberaniju, u drugom poglavlju. Tamo smo naveli hadise koji govore o lijepom završetku.
Ovo je dova gdje je došla do izražaja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rječitost, jer ako Allah omogući da svaki ljudski posao i svaka stvar lijepo završi, onda je čovjek uspio u svakom poslu. Njegova djela su primljena i Allah je njima zadovoljan, a zaobići će ga sve ono čime nije zadovoljan. Allah će ga potpomoći u svemu kako bi stvari mogle imati lijep kraj. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traži i zaštitu od dunjalučkih poniženja i sramotnih stvari, i ahiretske kazne. Ovo obuhvata sva poniženja i sve vrste kazne. Onaj koji bude sačuvan i poštedjen poniženja i ahiretske kazne, taj je uspio i na dunjaluku i na ahiretu.