PET VRSTA KLANJAČA

Rekao je Ibnul-Kajjim El-Dževzijje:
Pet je vrsta klanjača:

1. onaj koji klanja namaz a sam sebi zulum čini, jer ne vodi računa o abdestu niti o namazu i njegovim vremenima i ruknovima;

2. onaj koji vodi računa o formi abdesta i namaza, ali se uopće ne bori protiv šejtanskih vesvesa i raznih misli koje mu dolaze u toku namaza, već se potpuno preda tim mislima;

3. onaj koji vodi računa o formi namaza i bori se protiv šejtanskih vesvesa i nadolazećih misli, i toliko je zauzet borbom da mu prokleti šejtan ne bi „ukrao“ što od namaza da je on istovremeno i u namazu i u džihadu;

4. onaj koji kad stane da klanja ispuni sve preduvjete, vodi računa o ruknovima namaza i svoje srce potpuno preda Allahu, subhanehu ve te'ala, u toku namaza;

5. i onaj čiji namaz ima sva svojstva onog iz četvrte skupine, ali pored toga on ima dodatnu osobinu i vrijednost. On naprosto stavi svoje srce ispred svoga Gospodara potpuno svjestan da ga Allah vidi i čuje, i obožava Allaha putem namaza kao da Ga vidi.
Što se tiče prve skupine, oni zaslužuju kaznu zbog nemarnog odnosa prema namazu, druga skupina zaslužuje obračun, treća oprost grijeha, četvrta oprost grijeha i nagradu, i peta skupina, osim oprosta i nagrade, zaslužuje bliskost Gospodara svjetova, jer njima pripada udio u nagradi onih kojima je namaz najveća radost. A onaj kome je namaz najveća radost na dunjaluku, Allahova subhanehu ve te'ala bliskost će mu biti najveća radost na Ahiretu. (Mevaizu zam'an li durusi zeman)