sudi i tagutskim, laičkim zakonima, koje nazivaju drugim imenima; uređenja, kraljevski dekreti i
slično. U njoj ima desetine laičkih sudnica: vojnih, privrednih i drugih, u kojima se sudi tagutom.
Sjenke krovova kamatnih banki su natrkilile najčistije parče Zemljine kugle kod Allaha.
Da bi se te banke otvorile potreban je tkz. “terhis” tj. “dozvola,” što je otvoreni vid ohalaljivanja
kamate.
Sva prethodna pitanja, kako laičkih sudnica, njihovih ovlasti i nadležnosti, tako i kamatnih banki
– rješava tagutska zakonska regulativa, ne Allahova, da Allah sačuva.
Na regionalnom nivou Saudija je članica mnogih organizacija u kojim članstvo iziskuje otvoreno
i neminovno nevjerstvo u Allah, zbog rušenja temelja tewhida.
Na međunarodnom nivou ona je član, između ostalog, i Ujedinjenih Nacija, i to već preko
pedeset godina.
Dvije zadnje stvari neminovno znače suđenje i parničenje pred tagutskim zakonima u rješavanju
sporova i ostalo.
I, na kraju, ostaje borba protiv islama i ostali murtedski savezi, poznati i kafirima, a kamoli
muslimanima.
Ona čini širk zakonodavstva, širk suđenja tagutom, širk traženja rješavanja sporovo pred
tagutom.
Dalje, i borba protiv islama i tewhida unutar države. I ovo je pomaganje kafira protiv islama i
muslimana.
Ovo bi bile opšte skretnice, na osnovu kojih poznavalac tewhida zaljučuje mogući rezultat, koji
se veže za ovaj opisani hal.
Nakon ovoga ću te na kulturan način povesti sa sobom do Kraljevine Saudijske Arabije, koja se
krije iza islama, i koja tvrdi, kako ona tako i njeni “učenjaci”, da je zemlja tewhida, uspjevši da to
podvali samo prodanim dušama, slijepim sljedbenicima i glupacima.
Ista ova zemlja svojom politkom krasnorječja i onom njenih čuvara, koje neki nazivaju ‘ulemom,
prevarila je muslimane i slagala ih, i iskrivila i pokrvarila im je tewhid. Ti nemoj biti slijep pred
jasnoćom njene prevare i njenih sramota, a ja ću ti sada otkriti neke stvari, da bi kasnije,
inša’Allah, ako nađemo mjesta i vremena, uzeo više prostora u ovoj knjizi, objašnjavajući gdje i
kako je Saudija upala u širk zakonodavstva, širk pokornosti, širk suđenja pred tagutom i kufr
suđenja po zakonima suprotnim Allahovom zakonu.
Jer, kada mi razotkrijemo ovu državu, pred kojom mnogi zatvaraju jedno oko – stanja ostalih će
nam biti jasna i put do uspjeha i pobjede očigledan. Jednostavno rečeno: Zmija se udara u
glavu. I vjeruj mi, naš govor o širku ove zemlje i raskrinkavanju iste nije išta drugo do vjerovanje
u Allaha i kufr u taguta.
Kao što rekoh, Kraljevina Saudijske Arabije se krije iza islama i sprovođenja šeri’ata, varajući
slijepce i siromahe, koja je zamazala oči sprovođenjem nekih šeri’atskih sankcija (haddova) nad
slabićima, da bi time k’o bajagi dokazala ljudima da ona sprovodi islamske propise, a da
odbacuje laičke i da ne vjeruje u njih. To je čista laž, poznata svakom ko se ozbiljno bavio
stanjem ove države, svejedno da li govorili na nivou unutrašnjih ili vanjskih “poslova.”
Ova država propisuje laičke zakone u mnogim segmentima, sudi njima i nameće ih narodu. Ali,
ona ih vara, u skladu sa njenom politikom “krasnorječja” koje se drži, pa te zakone ne naziva
riječju “qawanin” (zakoni), već ih naziva: uređenja (enzimeh), deklaracije (merasim), direktive
(ta’limat), naređenja (lewaih) ili sijasat (politička uređenja).
Onome koji razmatra njene zakone se ova istina, u različitim segmentima, u potpunosti ukazuje.
U knjizi “Ustavni propisi arapskih zemalja,” pod naslovom “Ustav Kraljevine Saudijske Arabije”
se kaže:
“Riječi ‘qanun,’ tešri’i (zakonodavstvo) i šeri’at se u Saudiji ne upotrebljavaju (za drugo), osim za
propisem spomenute u islamskom šeri’atu…Dok laičke propise, mimo šeri’atskih, nazivaju
terminima ‘enzimeh’, direktive (ta’limat) ili naređenja (awamir)…”
Evo vidiš o kakvoj podvali se radi. Da ne zaboravimo, autor navedene knjige je izabrana
skupina pravnika. Zato, uz to još treba razmisliti o njihovim laičkim zakonima. Međutim, prije
nego što navedem nekoliko primjera, želim da skrenem pažnju muwehhidima na jednu vrlo
važnu stvari, a to je da se ovo što radi ova “beduinska” vlada od sprovođenja nekih šeri’atskih
haddova nad nekim ljudima i neizvršavanja ostatka šeri’atskih propisa, i sprovođenja laičkih
zakona i parničenja pred njima u drugim segmentima – ne razlikuje puno od onoga što rade
ostale arapske, tagutske države, koje javno i jasno ističu da se pridržavaju laičkih zakona, a da
šeri’at primjenjuju samo u segmentu kojeg nazivaju “personalno pravo” (el-ahwaluš-šahsijjeh).
Naime, veliki broj tih zemalja ih sprovodi poput Saudije. Imamo Pakistan, bio je tu i Jemen, a i
druge države koje vode istu politiku “varanja.” Čak i Gadafi, predsjenkik Libije, sprovodi hadd
nad onim koji pije vino, pa ga bičuje isto k’o i Fahd nekad. Pa zašto ga onda tekfire, kada
sprovodi jedan dio vjere, a Fahda ne? I zašto su oni koji se sude pred šeri’atom u segmentu
“personalnog prava,” a pred laičkim zakonom u drugim oblastima – nevjernici, a onaj koji se
vraća na šeri’at u segmentu nekih šeri’atskih haddova, a na laički zakon u mnogim drugim
segmentima – nije nevjernik?
“Zar su to vaši nevjernici bolji od njihovih, ili imate dokaz o nevinosti u spisama?”
(Prevod značenja, El-Qamer, 43)
Navešću vam, braćo i sestre muwehhidi, primjer iz segmenta vojnih sudnica u Kraljevini
Saudijske Arabije. Oni su tim sudnicama posvetili poseban “dejwan,” kojeg su nazvali “Dejwan
vojnih sudnica,” u kojima se sudi pred laičkim zakonom, kojeg su opet nazvali
“Nizamul-Džejšil-‘Arabis-Su’udijj” tj. “Sistem arapsko-saudijske vojske,” koji je izdat 11/11/1366
g.h.
Ovim sudnicama se predočavaju parničenja vojnih lica, čak i penzionisanih. Ovaj “Sistem
vojske” ili njen laički zakon je mješavina laičkih zakona, koje su oni propisali i drugih šeri’atskih
zakona, čiji je cilj kod njih da odvrate i zastraše buntovnike koji bi pokušali da naprave puč. U te
zakone spada “haddul-harabah,” tj. šeri’atska sankcija za ulično razbojništvo i zakoni slični
njemu. Izvoli neke primjere laičkih zakona, kojima su propisali suprotno šeri’atu i promjenili
šeri’atski zakon i sudili tagutom, time vjerujući u taguta, a Allah im je naredio da budu nevjernici
u njega.
Poznato je da je šeri’atska sankcija za krađu da se kradljivcu, bio muškarac ili žena, vojnik ili
civil – mora odsjeći ruka. Međutim, u zemlji “sluge dvaju harema,” zemlji “emirul-mu’mininia” to
ne može tako. Iako se diče sprovođenjem ovoga propisa, kojeg ne moramo ponavljati u detalje,
oni ga sprovode samo nad određenom grupom ljudi. Pa su zbog toga propisali posebne
zakone, kojim su “pravno regulisali” pitanje krađe među vojnim licima. Naime, hadd za krađu se
zamjenjuje zatvorskom kaznom, kao što je slučaj u ostalim arapskim zemljama, koje su makar
“iskrene” u suđenju sa tagutom.
U spomenutom zakonu se kaže, u 8 Poglavlju, član br. 112:
“Oficir ‘reda’ i vojnici koji ukradu nešto od stvari oficira i njihovog novca i onih koji su pomiješani
s njima, stanuju sa njima na istom mjestu, o kojem god mjestu da se radi; pa ako je (ukradeno)
bilo od stvari koje se “troše” – obavezaće se da plati njihovu pravu vrijednost, ako je (ukradeno)
prethodno uništeno i zatvoriće se od jedan i po mjesec do tri mjeseca…”
Razmisli o ovom poigravanju sa Allahovom vjerom. Propisuju ovu kaznu, mijenjajući Allahov
propis, da bi ako bi isti ukrao nešto od običnog naroda, civilnih lica, uz upotrebu sile – bio
vraćen u nadležnost šeri’atskih sudnica, kao što je objašnjeno u članu 116 istog zakona.
Dakle, ovdje imamo dvije sudeće institucije ili partije. Jedna, koja sudi laičkim zakonom, i druga
koja, kako oni tvrdie, sudi šeri’atskim propisima. Na kojoj osnovi se onda vrši vraćanje nekog
slučaja u nadležnost jedne od dvije sudnice? Kako se dovršava ovaj čin poigravanja? Ko je taj
koji određuje nadležnost?
Naravno, to se dešava prema njihovoj metodi i odabiru. Član 20 i 22 iz 3 Poglavlja istoga
zakona, i to pod naslovom “Podjela nadležnosti,” objašnjava da postoje krivična djela koja su u
nadležnosti šeri’atskih sudnica, a i druga koja su u nadležnosti “dejwana parničenja…” Član 21
iz istoga zakona ukazuje:
“Ako se svakoj od strana nadležnosti ukaže da ona nije preča u onome što joj je predočeno od
parnica ili tužbi, koje su van njene nadležnosti – obaveza joj je da iste vrati strani od koje ih je
dobila, uz objašnjenej razloga za to…I svaki sud koji potekne od jedne od dvije strane, a koji je
bi ovan njene nadležnosti – smatra se poništenim i mora se ponovo razmatradi od nadležnih
strana.”
Eto, to je to. Samo, sačekatje malo! Sjetih se jednog ajeta iz sure El-En’am, u kojem Allah
opisuje kako mušrici malo vjeruju u Njega, a malo u njihova božanstva.
“Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koje je On stvorio, pa govore: ‘Ovo je za Allaha’ –
po njihovoj tvrdnji, ‘A ovo za božanstva naša!’ Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima
njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovima. Kako
ružno oni sude!”
Kako ružno oni sude! Ružan li je taj njihov širk i ono čime sude od tagutskih zakona. Allah ih
pobio, kuda se odmeću?! Čuvajte ih se, oni su pravi neprijatelji!
Da malo pojasnimo ovaj otvoreni zindikluk…To bi značilo da, kada bi neki vojnik ukrao imetak
nekog oficira, a tom se oficiru probudila svijest i Allah ga uputio, pa on zanevjerovao u laičke
zakone svoje države i odbio da se parniči pred “zakonom saudijske vojske,” te otišao u
šeri’atsku sudnicu, uspostavio dokaz i doveo svjedoke protiv kradljivca, pa šeri’atska sudnica presudila obaveznim izvršavanjem hadda nad kradljivcem – da država, vojska i taj vojnik imaju
pravo da ponište taj šeri’atski propis i eliminišu Allahov hadd, subhanehu we te’ala, u pitanju
krađe, i to sve u sjenci zaštite koju mu pruža ovaj prljavi, nevjernički član.
Ima pravo da zahtijeva ponovno razmatranje njegovog slučaja i da ga predoči “divanu vojnih
sudnica,” iako to ne bilo milo oficiru, šejhovima i šeri’atskim sudijama (kadijama)… Ovo je, braći
i sestre muwehhidi, samo jedan primjer njihovog poigravanja sa vjerom i propisivanja zakona
mimo Alalha, dželle we ‘ala.
Čudim se kako ‘ulema Saudije i većina naših da’ija “ne zna” za to. Pa neki Fahdu i dženazu
klanjahu…!
Dokazivanje širka vlade Kraljevine Saudijske Arabije u pogledu zakonodavstva, parničenja pred
tagutom, domaćim, regionalinim i međunarodnim, suđenje njime i drugi kufrovi se mogu detaljno
prikazati kroz sljedeće naslove, koji uopšteno ulaze pod dva naslova, tj. Saudija i domaći taguti i
Saudija i međunarodni taguti.
Detaljno bi tematska struktura i naslovi izgledali kao što slijedi:
Saudija i međunarodni taguti
- Saudija i Međunarodni sud pravde
- Saudija i međunarodni zakonik
- Saudija i Organizacija Ujedinjenih Nacija
- Saudija i Opšta Zajednica Ujedinjenih Nacija
- Saudija i dva međunarodna ugovora o ljudskim pravima
- Saudija i prateće organizacije Ujedinjenih nacija
- Saudija i Unesko
- Saudija i Međunarodna organizacija za rad
- Saudija i Međunarodna Komisija Crvenog krsta
- Saudija i njena ljubav Amerika
Saudija i zaljevski taguti
- Saudija i Zaljevsko Vijeće Međusobnog Potpomaganja
- Saudija i Sistem Vijeća za Međusobno Potpomaganje
- Saudija i Komisija za izglađivanje nesuglasica, u sklopu vijeća za međusobno potpomaganje
- Saudija i ekonomski ugovor između zemalja članica vijeća saradnje
Saudija i arapski taguti
- Saudija i Arapska Liga
- Saudija i Povelja arapskih zemalja
- Saudija i Arapska Povelja o ljudskim pravima
- Saudija i Arapski Ugovor o pružanju pomoći (imetkom i životom)
- Saudija i Ugovor o osnivanju Arapske kompanije za naftne investicije
- Saudija i Organizacija OPEC
- Saudija i Međunarodni Monetarni Fond
- Saudija i arapski ugovor o zajedničkoj odbrani i ekonomskoj saradnji
- Saudija i arapski ugovori o bezbjednosti (tj. na nivou saradnje službi bezbjednosti)
- Saudijsko-marokanski bezbjedonosni ugovor protiv vjerskog ekstremizma
- Arapski centar za bezbjedonosne studije i obučavanje (Rijad)
- Kongres arapskih vođa policije
- Arapsko vijeće ministara unutrašnjih poslova
- Saudija i vijeće arapskih ministara “pravde”
- Projekat zajedničkog arapskog krivičnog zakona
- Saudija i Kongres u Taifu
- Saudija i intrige Islamskog Samita
- Saudija i Organizacija Islamskog Kongresa
Saudija i kamata
- Saudija i kamata unutar države
- Saudija i kamata na nivou Zaljevskog vijeća za saradnju
- Saudija i kamata na nivou arapskih zemalaj i na međunarodnom nivou
- Saudija i Arapski Monetarni Fond
- Saudija i Ekonomska komisija za Zapadnu Aziju
- Saudija i Međunarodna banka za izgradnju i naseljavanje
Saudija i sekularistički masonizam
- Saudija i sredstva njenih masonskih sredstava informisanja
- Saudija i bratstvo sa pripadnicima raznih nevjerničkih pravaca
- Saudija i njena zaštita židovskih i kršćanskih interesa
- Saudija i komunizam
- Posjeta Fahda Britaniji i masonski orden u vidu krsta, itd.
U svakom slučaju, čitalac treba znati da u sjecni svakog navedenog naslova možemo navesti
više primjera stvari koje izvode iz vjere Allaha, dželle we ‘ala, a ubjeđen sam da su i naslovi
dovoljni i da je korisno imati ih kao skretnice u razmišljanju o Allahovim propisima koji se vežu
za moguće radnje u dotičnom naslovu.
I čudno je, obzirom na dimenzionalnost ovih stvari, da ih učenjaci Saudije i mnoge naše da’ije
“ne znaju.” Kažu: “Ako ih on zna, mi ne znamo…” I ovo je izreka najboljeg među njima.
Kuduzović klanja dženazu Fahdu, Sudejs klanja dženazu kralju Jordana, Husejnu, itd…
Ovo bi bila dijagnoza stanaja ove države. Šeri’atski propis za ovo stanje nije nepoznat svakom
ko voli Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i dini islam, čija je osnova
tewhid i poslanstvo.
Нема коментара:
Постави коментар