Sjedila je Djulesma u sobi kada joj majka primi u goste jednu njima vrlo dragu komsinicu. Ustade majka da je doceka, ljubila je, grlila i govorila lijepe rijeci a Djulesma, sto bi mi rekli – ni mukajet. Sjedila je na divanu i ignorisala komsinicu. Nije obracala paznju na nju.
Uprkos takvom Djulesminom ponasanju, pridje joj komsinica i prihvativsi njenu ruku poljubi je. Djulesma nije pridavala paznju nikako komsinici dok je ona stajala pred njom pruzivsi ruku da se sa njom pozdravi.
Odbila je njenu ruku hladno i veoma ignorantno. Tada vrisnu njena majka na nju ljutito:’ - Ustani, prihvati ruku i poselami se sa komsinicom!’ Pogledala ih Djulesma sa visoka i ne pomace se sa divana… Ah, cudna li ponasanja, reci ce i dragi citatelji koji su je vec opisali kao jos jednu odvratnu savremenu emancipovanu djevojku. A kamo li zeleno grmlje sta bi moglo pomisliti J. Dobro, citajmo dalje dok usput testiramo brzinu donosenja neispravnih zakljucaka. Osjetila je komsinica tezak teret u grudima zbog onoga sto joj je pripremila Djulesma pa skloni do tada ispruzenu ne prihvacenu ruku.
Okrenula se da napusti kucu gvoreci:’ Izgleda da vam nisam dosla u odgovarajuce vrijeme.’ Tu, skoci Djulesma sa divana, uhvati ruku svoje drage komsinice. Ljubila ju je i kao da je zeljela da popravi gresku koju je ucinila izvinjavala se. Prihvati komsinica izvinjenje poljubi Djulesmu i rece:’ Nema problema, pa zaklela sam se u sebi da nisi imala losih namjera.’ Smirila se situacija i komsinica je lijepo posjedila. Nakon sto ode kuci, upita majka kcerku ljutitim tonom:’ Sta te je natjeralo da ne prihvatis njenu ruku I onak ose ponasas !?’ ‘Majko, izvini mi! Nisam mislila nista lose. Znam da sam ti prouzrokovala bol a ti mi oprosti!’ rece Djulesma. ‘ Ali, majko i ti to cinis, svaki dan!’ nastavljala je mudro i polahko mlada vjernica u Allaha razgovor sa svojim voljenim, ali oholim na Allaha, bicem. ‘Da, svakodnevno to cinis, danju i nocu!’ ’Sta ja to cinim svaki dan i noc!?’ - upita ljutita majka ‘Pruza ti svoju ruku a ti ne pruzas svoju.’- rece Djulesma.
Majka nije vise imala kontrolu:’ Ko je to ko mi pruzi ruku a ja ne odgovorim na nju!?’ “Allah majko! On ti svakodnevno pruza Ruku da se pokajes a ti Ga ignorises bas kao i ja komsinicu. Pruza ti ruku, majko, danju i nocu, a ti ne zelis Njemu dati svoju ruku. Bjezis od Njega i ne zelis tewbu.” dovrsi Djulesma tiho u suzama koje su joj ljevale niz lice. Usutila se majka. Savladale je rijeci njene kcerke iz Dzenneta. Djulesma je nastavila malo smirenije:’
A naljutila si se majko moja zato sto ja nisam pruzila ruku komsinici nakon sto je ona to ucinila. Ustrucavala si se da ne bi izasla o tebi losa slika pred njom a ignorises sta ce Allah o tebi misliti i odbijas Njegovu ruku.
Majko moja, placem tihim placem u srcu svaki dan, kada te vidim da bjezis od tewbe a smrt je blizu. Gledam te kako izlazis svaki dan bez hidzaba vani a i meni to zabranjujes. Vidis li majko moja Rabbena pruza Ruku svakog dana dva puta i pita ima li ko da Me moli, ima li ko da mu oprostim. A ti odbijas Njegovu Ruku!’
Majcine oci su se napunile suzama.
Djulesma je zavrsavala vidno emotivna:’ Bojim se za tebe majko na Danu Sudnjem. Prvo za sto ces na Sudnjem Danu biti pitana je – namaz. Bojim se kada te vidim svakim danom izlazis vani bez islamske odjece, jer ti je vruce a majko znas kako te boli kad nam kuhas rucak pa se malo opeces. Zelim da vise ne kuhas u Dzennetu i zelim da ne osjecas vise ni taj mali bol dok se oprzis. A kako majko, kada, ti zelis da se peces sa Sejtanom!?
Srce mi se para za tobom dok odbijas tewbu i ispruzenu moga Rabba Ruku. Zar osjecas stid majko pred svojom komsinicom kada se ja tako prema njoj ponasam?
Mene majko stid pred Allahom kada ti hodas u nepropisnoj odjeci i ne klanjas namaze.’ Osjecaje svoje zaboravljene i koju je mrzila zbog mahrame kceri sada je shvatila. Ona je pogrijesila. Pohrli prema svome privremenom poklonu iz Dzenneta i zagrli je jecajuci.
To je njena kci!
Ponosna je na nju ! 'Kajem Ti se, Gospodaru! Oprosti mi!’, majka je plakala...
Нема коментара:
Постави коментар